Sjećanje na ljekara koji je prvi uradio transplataciju koštane srži

 Sjećanje na ljekara koji je prvi uradio transplataciju koštane srži

Transplantacija koštane srži krajem pedesetih godina prošlog stoljeća bio je poduhvat kao da biciklom krenete na Mjesec. Ovakav odlazak na Mjesec i danas je nemoguć, a ispostavilo se mogućim upravo to medicinsko “remek-djelo” koje je uradio prof. dr Žorž Mateo internista – onkolog svjetskog renomea, veliki humanista koji je nesebično pomagao, i spasao od smrti mnoge teško oboljele pacijente iz Crne Gore. Prof.dr Žorž Mateo otvorio je novo poglavlje u istoriji medicine.

Na velike ljude sjećanja ne blijede, što potvrđuju ljekari i pacijenti koji nisu zaboravili da se 15. oktobra navršilo 10 godina od smrti prof. dr  Žorža Matea.

Svog prijatelja nije zaboravila rođena Baranka Zade Đurović, žena čije su humane misije vrijedne posebne priče i velikog poštovanja.

Zade Đurović i dr Mateo, Foto: Privatna arhiva

Sa ponosom filantrop Zade Đurović priča o dr Mateu, prisjećajući se kako su u vrijeme sankcija organizovali dolazak šlepera humanitarne pomoći iz Francuske da bi pomogli narodu u Srbiji i Crnoj Gori.

„Ljekar kome ništa nije predstavljalo poteškoću ako je trebalo čovjeku pomoći. Ljudska veličina. Mnogim ljudima iz Bara oboljelim od kancera produžio je život, nesebično je pomagao“, priča Zade, dodajući da se ljudi poput dr Matea ne mogu, niti smiju, zaboraviti.

Ulica u Beogradu  naziva se  imenom proslavljenog francuskog onkologa profesora Žorža Matea, čije se ime nalazi ugravirano na ploči na Onkološkom odeljenju bolnice Bežanijska kosa u Beogradu.

Kako i po čemu se čuvenog ljekara sjeća prof.dr Vladimir Kovčin, internista – onkolog iz Beograda koji je učio od velikana medicine.

„Ljekar koji je prvi put u istoriji medicine zamijenio koštanu srž, prof.dr Žorž Mateo – akademik, čuveni onkolog, pamti se po otvaranju novih poglavlja u razvoju medicine, a na našim prostorima posebno po plemenitom ljudskom odnosu velikog stručnjaka prema pacijentima“, priča Kovčin.

Dr Kovčin i dr Mateo – Dragocjeno učenje od ljekara čije je ime ušlo u istoriju medicine, Foto: D.Milovanović

„Doktor Žorž Mate je 1958. godine transplantacijom koštane srži spasao petoro srpskih naučnika, ozračenih u Vinči tokom eksperimenta na nuklearnom reaktoru! Šestoro naučnika, smrtonosno ozračenih u Vinči, odmah su prebačeni u bolnicu „Kiri“ u Pariz, gdje im je 11. novembra, 1958. dr Mateo presadio koštanu srž. Davaoci koštane srži bili su Francuzi, ljudi koji su se javili na poziv bolnice, riješeni da pomognu neznancima. Nakon prve uspješne transplantacije koštane srži dr Mateo je bio nominovan za Nobelovu nagradu. Nažalost, neko je odlučio da nagradu dobiju dvojica  Amerikanca, mislim da je i politika uticala na tu odluku“, kaže dr Kovčin koji ističe da je ponosan jer je imao priliku da uči od odličnog profesora, velikog humaniste, divnog čovjeka.

„Da bih slikovito dočarao –u  to vrijeme, uraditi transplantaciju koštane srži, bilo je kao da ste sjeli na bicikl pa krenuli na mesec – tako je to izgledalo sa onom tehnologijom i tadašnjim nivoom  znanja o tome. Ishod je bio potpuno neizvjestan. Najveća tajna je bila šta će se desiti sa donorima. Sam gubitak litra krvi je nešto što može da ugrozi život, a kamoli koštane srži, tako da su ti ljudi stvarno bili heroji“, kaže onkolog Vladimir Kovčin, dodajući da su francuski medicinski centri u to vrijeme bili  vodeći u istraživanjima i inovacijama. Prof. dr Mateo je direktno učestvovao u razvoju i ispitivanju  jednog od citostatika koji se i danas koristi- Oksaliplatin.

Čuveni doktor produžio je život mnogim ljudima i iz Crne Gore, Foto:James Andanson/Sygma/Corbis

„Jedan od naučnika iz Vinče Radojko Maksić i ja bili smo 2008. godine u Parizu na proslavi 60 godina od prve transplantacije koštane srži. Pozvani smo od francuske vlade, bili gosti prof. Matea koji  tada održao predavanje,  iako je bio bolestan. Bio je mnogo srećan što je vidio svog pacijenta kome je život spasio šest decenija ranije. Inače,profesor je aktivno radio i kada je pošao u penziju. Nikada nije rekao da nije dobro mada je pred kraj života  obolio od kacera prostate. Umro je 15.oktobra 2010.godine, baš na isti dan kad je bio akident u Vinči, koji je ušao u istoriju razvoja nuklearne energije, a u stručnim krugovima je poznat kao „Vinča akcident”,  prisjeća se dr Kovčin.

BAVIO SE NAUKOM DO ZADNJIH DANA ŽIVOTA

Do zadnjih dana života dr Mateo, navodi dr Kovčin, bavio se naukom, a spavao tek četiri ilipet sati.

„Interesantno je, kad bi dolazio na kliniku na Bežanijskoj kosi, nikada nije spavao u hotelu, već po sopstvenom izboru na  klinici. Pitam ga – ‘Profesore zašto ne pođete u hotel i lijepo se smjestite?’. Nije želio. Budio se prije 5, čitao, pisao, a u 8 sati smo počinjali da radimo sa pacijentima na klinici. Sa nama je radila i dr Nada Cicmil-Sarić,( onkolog KC Crne Gore). Kolegama i meni bila je dragocjena literature koju smo dobijali od profesora. Mnoge nove stvari iz medicine saznavali smo od prof.Matea. Podsjetiću, u to vrijeme sankcija nismo mogli da idemo na kongrese, teško su se dobijale vize i mi smo zaostajali za svijetom po nekoliko godina. Saznanja i učenje od dr Matea bila su dragocjena, neprocjenjiva kao i lijekovi koje je profesor donosio zajedno sa Zade Đurović“, kazao je.

Šleperi lijekova su tada, preko Udruženja Dunav, u organizaciji Baranke Zade Đurović stizali u Srbiju i Crnu Goru uz podršku Malteških vitezova. Đurović navodi  da je za  humanitarni rad u doba sankcija imala dozvolu UN.

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja