Šanse da preživi bile su minimalne, a danas ova Baranka gradi uspješnu karijeru u Americi (FOTO)

 Šanse da preživi bile su minimalne, a danas ova Baranka gradi uspješnu karijeru u Americi (FOTO)

Da su istrajnost i volja jači od svakog problema pokazuje primjer 26-godišnje Lazarele Hrvatin, fitnes instruktorke i fitnes modela, koja trenutno žvi i radi u Americi. Prije nekoliko godina, nakon teške nesreće, prema procjenama ljekara ova Baranka nije imala šanse da preživi. Međutim, čuda se ipak događaju pa nam danas svoje iskustvo prepričava iz daleke Amerike.

„ 25. februara 2011. godine sam imala tešku nesreću. Prevrnula sam se kolima, ispuzala nekako iz auta i dalje pri svijesti, ugruvana ali bez ozbiljnijih povreda. Ležala sam na asfaltu i u trenutku kad sam pokušala da ustanem naišao je velikom brzinom džip Range Rover i pregazio me“, počinje Lazarela priču za FOS.

Zadobila je teške povrede, a procjene ljekara su bile obeshrabrujuće.

„Hitno sam prebačena u Klinički centar Podgorice sa lomom karlice na desnoj strani, dvostrukim prelomom butne kosti na lijevoj strani, otvorenim prelomom skočnog zloba i lijevog stopala, nagnječenjem prstiju, debelog crijeva, bešike, jetre, te unutrašnjim krvarenjem i malom šansom da preživim“, kaće naša sagovonica i dodaje:

„Nakon prve operacije ljekari nisu bili optimistični jer sam uz sve to imala i kontuziju pluća. Stavili su me na mašinu za disanje 72 sata, čisto da probaju. Nekim čudom, počela sam da dišem bolje pa su me prebacili na odjeljenje intenzivne njege gdje sam provela 15 dana. Nakon toga su uslijedile operacije. Za samo dva mjeseca sam imala pet, a za godinu osam operacija.“

Nakon dva mjeseca koja je provela u bolnici, odlazi na kućno liječenje.

„Kući sam prebačena nepokretna. Pomjerala sam samo gornji dio tijela. Međutim, započinjem rehabilitaciju sa dobrim fizioterapeutima i vrlo brzo se oslanjam na noge. Pomoglo mi je i to što sam imala malu težinu. U bolnicu sam došla sa 52 a izašla sa 38 kilograma. Ubrzo odlazim na rehabilitaciju u Igalo i smjestili su me na odjeljenje za nepokretne. U kolicima sam provela 21 dan. Onda počinjem da hodam pomoću štaka“, kaže Lazarela za FOS.

Nakon odlaska kući, uprkos svemu odlučila je da se vrati teretani. Jer, kako kaže, oduvijek je bila zagovornik zdravog načina života, za šta je donekle glavni ’krivac’ majka.

„Još kao dijete sam počela da se bavim različitim aktivnostima od trčanja, plesa, odbojke i na kraju aerobika i teretane. Za to se pobrinula moja majka koja je stalno živjela aktivnim i zdravim životom. Cijelo djetinjstvo sam, barem jednom dnevno, slušala lekcije o zdravoj hrani i moram priznati da je to urodilo plodom. Prvi susret s teretanom sam imala u trećem razredu osnovne škole“ , kaže Lazarela i dodaje:

„I nakon izlaska iz bolnice odmah odlazim u teretanu. Tada sam jedino uspjela da uradim dva trbušnjaka. To mi je bio jedan od najtežih trenutaka. Moram priznati da sam preplakala jedno sat vremena,  a onda sam odlučila da ću se vratiti u još bolju formu nego što sam ikada bila.“

Ubrzo se zbog fakulteta seli u Beograd, uporedo studira, radi i ostvaruje svoj cilj.

„Počinjem sa fakultetom, radim i treniram pet puta sedmično. Postajem članica jednog krosfit kluba i korak po korak se vraćam u formu. Taj period nije bio nimalo lak, dosta vježbi nisam mogla da ispratim. Međutim, uz veliku podršku i moju volju uspijevam u nečemu što mnogi nisu vjerovali da ću ikada moći. Ubrzo upisujem i FISAF akademiju za personalnog trenera i apliciram za program ’Work&Travel’“.

U Ameriku stiže 2015. godine, radi ali uporedo ne odustaje od treninga.

„ Pored primarnog posla koji sam dobila u Americi kao student, imala sam pravo da nađem još jedan. Pošto sam licencirani trener, potražila sam posao u teretani i nakon sedam dana sam primljena. I dalje sam na istom poslu i uživam u tome“, kaže Lazarela.

Za razliku od Beograda gdje se nije takmičila u bodibildigu, u Americi se ipak okušala i u tome.

„U Beogradu se nisam takmičila jer su bili skeptični zbog mojih ožiljaka. A, kada sam počela sa poslom personalnog trenera, dobila sam informaciju da se prvi put u Atlantik Sitiju održava jedan od najvećih fitnes takmičenja u Americi. Kolege su mi rekle da bi trebalo da probam i da bi to moglo da bude dobro iskustvo za mene. Naravno, to se ispostavilo kao tačno. Imala sam samo četiri nedjelje da se spremim. S obzirom da mi je bilo prvo takmičenje nisam imala velika očekivanja, ali bilo je odlično. Definitivno ću opet uzaći na binu ali ne ove godine“, priča naša sagovornica.

I svojim klijentima savjetuje i uči ih da uvijek budu uporni i da istraju na putu do cilja.

„Želim da moje iskustvo bude inspiracija svima koji misle da je nemoguće da bilo šta promijene u životu i koji žele da odustanu…“, kaže Lazarela.

Pored teretane, u Americi ima priliku da gradi i kaijeru u struci i to zahvaljujući diplomi iz oblasti poslovnog menadžmenta.

„Imam priliku da budem patner u jednoj menadžerskoj firmi. Naravno, treninzi na dnevnom nivou su obavezni, ali planiram da napravim pauzu u fitnes karijeri.  Naravno da mi nedostaju porodica i prijatelji, jer sve kroz šta sam prošla i gdje sam sada ne bih izdržala i uspjela bez njihove podrške. Ali, sebe i svoju budućnost definitivno vidim ovdje u Americi i ne planiram da se vratim nazad“, zaključuje Lazarela za FOS.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još