Psiholog Nataša Šljivić- Ponašanje pojedinca tokom epidemije ne tiče se samo njega već cijele zajednice

 Psiholog  Nataša Šljivić- Ponašanje  pojedinca tokom epidemije ne  tiče  se samo njega već  cijele zajednice

Ne možemo se ponašati kao da se ništa ne događa jer 10 mjeseci živimo u vanrednim okolnostima epidemije koronavirusa. Možemo uzeti u obzir činjenice, slušati stručnjake i sagledati koliko i kako svaki pojedinac utiče na ovu situaciju koja za sve nas dugo traje.  Svako od nas štiti i sebe,  i druge oko sebe!

Na nama je da budemo kooperativni, solidarni, empatični, da slušamo i poštujemo stručne preporuke i pravila, kako bi sačuvali mentalno i fizičko zdravlje“, kaže za Portal Bar psiholog Nataša Šljivić.

Sagovornica Portala Bar   ističe: „Ponašanja i odluke koje pojedinac donosi  ne tiču se samo njega već i cijele zajednice. Ako je osoba zaražena, a ne vodi računa o tome da ne zarazi druge, ili je zdrava, a ne vodi računa da zaštiti sebe, može se smatrati odgovornom za širenje zaraze“.

Portal Bar -Zašto se neke osobe ponašaju kao da nije epidemija – svjedoci smo da su u vrijeme praznika  organizovane žurke i da se odlazi na žurke?

Pojedinci koji se ponašaju kao da nema epidemije, prije svega,  nisu dovoljno objektivni, racionalni i razumni,  ili su u otporu, buntovni, negiraju, ignorišu, ne razmišljaju jer se ne mire  sa situacijom. Jednostavno, nisu prilagodljivi jer nisu do kraja razvili važne sposobnosti za život.  Na primjer – jedna od važnih sposobnosti je tolerancija na frustraciju  – to je sposobnost da podnesemo različite frustracije, izazove, osujećenja naših potreba, koje život sa sobom neminovno nosi, a da se pri tom ne pogubimo, da ne pucamo pod pritiskom ili ne bježimo od svih situacija u kojima bismo mogli da osjetimo frustraciju.  Svakako, ne možemo se ponašati kao da se ništa ne dešava, ali možemo i moramo naći načina da mirno i racionalno prihvatimo situaciju, hladne glave uzmemo u obzir sve činjenice i slušamo šta struka i mjerodavni izvori govore. Definitivno, sve u značajnoj mjeri zavisi od odgovornosti pojedinca, koja se  dalje prenosi i preliva na grupe ljudi i društvo.

Portal Bar -S obzirom da se svakodnevno u medijima govori o koronavirusu teško da je neko neinformisan.  Boluju, umiru ljudi oko nas. Koji su uzroci da pojedinac nema svijest o ozbiljnosti situacije i ne poštuje preporuke struke, mjere koje su na snazi?

Mladi ljudi , iako dobro prepoznaju, procjenjuju rizik i svjesni su negativnih posledica, oni se, uprkos tome, više vode time koliko će zadovoljstva,  ili koristi dobiti od rizične situacije nego procjenom rizika. Emocije više upravljaju ponašanjem, sposobnosti samokontrole i odlučivanja nisu sasvim zrele, a motivi da pripadaju grupi, da se dobro provedu, opuste i druga  naivna zaključivanja, jači su od svijesti o riziku. Jednostavno kao da „od drveta ne vide šumu“, ne mogu da odlože zadovoljstva, ne prihvataju ograničenja jer su nestrpljivi i frustraciono intolerantni. Sva ova rizična ponašanja, posebno kod mladih, često su signal i ukazuju da  postoje problemi u samokontroli, ili samoregulaciji, što su oni vjerovatno ispoljavali i ranije, i prije ove krizne situacije sa  koronom. Mlade ljude vodi  osjećaj i ideja o neuništivosti, uviđaju kakav je svijet i imaju potrebu da ga mijenjaju, da se bune, pokazuju otpor prema mjerama distance, nošenju maski… Skloni su da se drže tzv. mentalnih prečica „korona mi ne može ništa“ ili „neće mene, neće nas, nismo valjda toliki baksuzi“… Iako je ovo sve razvojna faza i karakteristika je većine adolescenata, sada u ovako složenoj situaciji,  to predstavlja mnogo veći problem i nosi značajniji rizik. Zato, prije svega, porodica i roditelji, a zatim i nastavnici, pedagozi, psiholozi  i  drugi moraju uložiti dodatni napor, više pratiti i kontrolisati ponašanje adolescenata, i uz razumne razgovore, kritiku i postavljane granica – zabrana,  preusmjeravati ponašanje i podsticati  odgovorno ponašanje.

Čini mi se da su raniji stilovi vaspitanja, koji su bili strogi i kruti,  proizvodili mnogo više odgovornosti, a da danas, ovi moderni i popustljivi stilovi roditeljstva i vaspitanja, proizvode previše neodgovornosti kod mladih ljudi. Nikako da nađemo mjeru, nažalost. A uspjeh i sreću  u životu postižemo kada smo u balansu, kad cjelovito gledamo i opažamo sebe i druge, kad prihvatamo da život čine i ljepote i teškoće, kada prihvatamo  svoje snage i slabosti, ulažemo napor i nosimo se sa stresnim situacijama…

Portal Bar- Činjenica je da osobe koje treba da budu u izolaciji sve češće to krše. Na žurkama su bili mladi koji su trebali biti u izolaciji i to saznajemo od inspekcija. Od ljekara čujemo da su danas sreli u megamarketu , banci…osobe koje su prenosioci virusa… Zašto nema svijesti da takvim ponašanjem  mogu ugroziti nekoga i da neko može izgubiti život?

Prvo, nadam se da su te inspekcije i ti ljekari, koji su registrovali takve pojave, preduzeli sve da opomenu, prijave, kazne i suzbiju takvo neodgovorno ponašanje pojedinaca.

Lično mislim da takve osobe nemaju izgrađen osjećaj za ljude, samoživi su, okrenuti sebi i svojim potrebama, i da je to osnovni razlog. A uz to, odgovornost im je slaba tačka, nisu je izgradili.  U korijenu riječi odgovornost stoji „odgovor“-  znači potrebno je dati pravi odgovor na zadatke i izazove koje nam život nameće; Dakle, u ovom primjeru i u ovoj situaciji, njihova odgovornost bi bila da se izoluju, sjede kući, osmisle život u kućnim uslovima, čuvaju sebe i druge, strpljivo čekaju da prođe i da svojim primjerom  drugima pokažu kako se to može. E, to je savjesno, odgovorno, i na kraju krajeva, ljudsko, normalno i očekivano  ponašanje, u uslovima ove krize.

Portal Bar – Na žalost, tokom 10-tak mjeseci epidemije vidimo da nema dovoljno  ni svijesti,  ni savjesti. Koje su posledice toga po društvo u vrijeme epidemije koronavirusa?.

Promjenljivost ljudskog ponašanja je velika, dok ponašanje nekih ljudi može doprinijeti suzbijanju virusa, ponašanje drugih može dopriprinijeti njegovom brzom širenju.  Kako god okrenemo,  glavni akteri su upravo pojedinci i njihovo odgovorno ili neodgovorno ponašanje.   Ne smijemo zaboraviti da sada, u kontekstu zaraznih bolesti, ponašanja i odluke koje pojedinac donosi  ne tiču se samo njega već i cijele zajednice. Ako je osoba zaražena, a ne vodi računa o tome da ne zarazi druge, ili je zdrava a ne vodi računa da zaštiti sebe, može se smatrati odgovornom za širenje zaraze.

Virus je nepredvidiv i mi  ne znamo ko ga ima, postoje ljudi koji nemaju simptome, a prenose ga. Ljudi koji ne znaju da imaju virus i ponašaju se u skladu sa tim – nisu krivi. Ali ako sumnjamo, loše se osjećamo, imamo temperaturu ili, u najgorem slučaju, znamo i ne ispoštujemo proceduru – onda jesmo krivi!

Mislim da je u ovom trenutku, jako  važno nazvati stvari pravim imenom, znati šta jeste a šta nije odgovornost, šta smijemo a šta ne smijemo, sve je do nas!

Portal Bar – Ako po društvenim mrežama vidimo da su organizovane žurke,takođe,po društvenim mrežama iste najavljuju, sve se dešava dok su mjere zabrana okupljanja na snazi, to upućuje da su nadležne službe  i nemoćne da iste spriječe. Kakva poruka se time šalje osobama kojima je stalo da se poštuju i primjenjuju u svakodnevnom životu mišljenja struke?

Prvo, ne mogu da prihvatim da su nadležne službe nemoćne, vjerujem da je teško i naporno sve iskontrolisati i propratiti, a uz to i pravovremeno djelovati; Ali, ipak,  svi treba da odgovorno i predano  rade, da ulože dovoljno napora, snage i mudrosti, da kontinuirano primjenjuju djelotvorne strategije i zakon u radu.  Da su usklađeni i da prema svima postupaju na isti način…. U kriznim situacijama ljudi su često preplavljeni poluprovjerenim informacijama, postaju nepovjerljivi i skloni osuđivanju, uviđaju da se jedni kažnjavaju a drugi ne, da neko poštuje a neko ne poštuje pravila…i niz drugih nepravilnosti.  Zato je neophodno da se nadležni aktivno trude da održe povjerenje građana kroz redovne aktivnosti, detaljne kontrole i objektivna izvještavanja o situaciji. Ljudi se osjećaju nesigurno i još više uplašeno ako vide ili procijene da se nadlležni organi, institucije i drugi važni akteri  ne snalaze i ne djeluju sinhronizovano i adekvatno. Nesigurnost, strah, nepovjerenje, ako dugo traju, izazivaju ljutnju, bijes, paniku i druga kognitivna, emocionalna i socijalna iskliznuća.  Teško je svima ali svako od nas treba da uradi ono što je do njega/nas. Na nama je da budemo kooperativni, solidarni, empatični, da slušamo i poštujemo stručne preporuke i pravila, kako bi sačuvali mentalno i fizičko zdravlje.

Portal Bar – Zašto u ovako teškoj i rizičnoj situaciji gdje virus ne bira izostaju odgovornost i solidarnost i kako podići na veći nivo kolektivnu odgovornost u periodu epidemije koronavirusa ?

Ja, ipak, mislim da se većina ljudi ponaša odgovorno i solidarno. Istina da smo ovih dana pred praznike i za vrijeme praznika uočili različite ispade i neodgovorno ponašanje. Sve ovo dugo traje, teško je, ljudima je potreban „ventil“ i to je razumljivo, ali je problem što način  koji su odabrali da se rasterete i zadovolje nije razuman i nije u skladu sa kriznom i ozbiljnom situacijom.  To govori , ne samo o nedostatku odgovornosti i moralne savjesti, već  o nedostatku smisla i kreativnosti da osmisle život u izmijenjenim okolnostima.

U ovom trenutku jako je važno biti odgovoran, solidaran i empatičan, potrebno je da prihvatimo i razumijemo da se ove stvari dešavaju, da se ljudi razboljevaju, i da ti ljudi zaslužuju potpunu brigu i pažnju svih nas i cijelog društva. Svaki pojedinac je dio borbe protiv korona virusa i svako od nas jednako štiti i sebe i druge. Mi iz ovoga možemo izaći kao zajednica a svi pojedinačno može doprinijeti zajedničkom efikasnom odgovoru.

Ne zaboravimo,  ljudi su složena i prilagodljiva bića. I ranije su se događale razne krize, ratovi, bolesti i druge nepogode i katastrofe…sve je prošlo, neko se bolje a neko lošije nosio sa tim, neko je prošao sa manje ili više posledica, zavisi od snage ličnosti, imuniteta, odgovornosti…pa i sreće. Praksa pokazuje da najbolje prolaze oni koji prihvate situaciju i pronađu mjeru u svemu. Važno je biti osjećajan, tražiti i pružati pomoć, brinuti o sebi i drugima.

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja