Prepoznavanje suptilnih znakova upozorenja igra ključnu ulogu u prevenciji samoubistava djece

 Prepoznavanje suptilnih znakova upozorenja igra ključnu ulogu u prevenciji samoubistava djece

Drugi vodeći uzrok smrti među mladima starosti između 10. i 24. godine u svijetu po brojnosti je samoubistvo, pokazuju najnoviji podaci Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH) i Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). S druge strane, nedavno objavljeni podaci Uprave policije kažu da je u prvom kvartalu ove godine čak 30 osoba u Crnoj Gori sebi oduzelo život, te da pretežno u pitanju mladi ljudi.

Roditelji igraju jednu od najvažnijih uloga u prevenciji samoubistava kod djece, a stav da je izbjegavanje razgovora o ovoj temi poželjno često može imati negativne posljedice, kaže u razgovoru za Portal Bar psiholog u Domu zdravlja mr Tijana Brzić.

„Jedna od zabluda kada je u pitanju rasprava o samoubistvu je da razgovor o tome navodi djecu i tinejdžere da razmišljaju o tome. Istina je da roditelji nikada ne mogu sa sigurnošću znati da li njihovo dijete ima takve tendencije, a nekada se plaše i da postave takvo pitanje. Činjenica je da izbjegavanje ove teme može samo da ima negativne posledice jer poznavanje često suptilnih znakova upozorenja igra presudnu ulogu u prevenciji“, ističe Brzić.

Rezultati brojnih psiholoških istraživanja pokazala su da djeca koja su pokušala ili počinila samoubistvo generalno patila od narušenog mentalnog zdravlja, kao i da su imali problema u odnosima sa porodicom i prijateljima.

„Faktori rizika su i prethodni pokušaj samoubistva (bez obzira koliko ozbiljan), gubitak (to može uključivati tugu i gubitak kao posledica razvoda ili smrti u porodici), izloženost nasilju, porodična istorija samoubistava ili pokušaja samoubistva. Kod adolescenata je češće zabilježena depresija, a djeca mladjeg uzrasta su češće imala poremećaj deficita pažnje, sa ili bez hiperaktivnosti“, kaže Brzić.

Određene simptome ili vrste ponašanja roditelji moraju shvatiti kao upozoravajuće.

„Suptilni znaci upozorenja kod djece su: Promjene u ponašanju, promjene u školi, smanjena interakcija sa nastavnicima i vršnjacima, gubitak interesa za uobičajene svakodnevne aktivnosti (igranje, sport, vannastavne aktivnosti, promjene u navikama spavanja, (previše, premalo, nesanica ili noćno buđenje), promjene u navikama ishrane (prejedanje ili gubitak apetita), povlačenje od porodice i prijatelja (socijalna izolacija), psihosomatski simptomi: glavobolje, bolovi u stomaku, drugi bolovi koji se ne mogu objasniti određenom bolešću ili stanjem. Prirodno je da djeca ponekad razmišljaju o smrti, posebno kada se nose sa gubitkom ili čuju za tragične događaje u vijestima. Međutim, zaokupljenost smrću, istraživanje načina umiranja i / ili razgovor o sopstvenoj smrti mogu biti razlozi za brigu. Djeca često imaju teškoće da verbalizuju intenzivne emocije, ali će vjerovatno pisati o njima ili se izraziti putem crteža ili igre pa na potencijalno bizarne ili neuobičajene načine izražavanja treba posebno obratiti pažnju“, precizira psihološkinja.

Promjene raspoloženja u toku razvoja djece jesu prirodne, ali upadljive promjene u raspoloženju signaliziraju problem, pocrtava Brzić.

„Roditelji najbolje znate svoje dijete. Ako se raspoloženje vašeg djeteta iznenada promijeni sa mirnog i relativno srećnog na agresivno, potpuno povučeno ili veoma uznemireno, važno je potražiti pomoć psihologa“, kaže Brzić i dodaje da je Centar za djecu sa posebnim potrebama Doma zdravlja u Baru otvoren za svaku vrstu konsultacija.

„Uz odgovarajuću podršku, djeca mogu da prevaziđu osjećanja i tendencije koji rezultiraju potencijalnim pokušajem suicida i nauče efikasne vještine suočavanja u rešavanju teških životnih situacija“, zaključila je Tijana Brzić.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još