Petra Lekić studira flautu u Beču: San mi se ostvario, živim i učim u prijestonici kulture

 Petra Lekić studira flautu u Beču: San mi se ostvario, živim i učim u prijestonici kulture

Flautistkinja Petra Lekić muzičko obrazovanje započela je u Baru, u Osnovnoj muzičkoj školi „Petar II Petrović Njegoš“, a trenutno studira na Univerzitetu za muziku i teatarske umjetnosti u Beču. O ljubavi prema flauti, muzičkom obrazovanju i tome kako izgleda studirati na Univerzitetu koji je prošle godine proglašen najboljim svjetskim univerzitetom za izvođačke umjetnosti, govori za Portal Bar.

“Kada sam započela svoje muzičko obrazovanje nisam ni sanjala da ću sada biti tu gdje jesam – na Univerzitetu za muziku i teatarske umjetnosti u Beču”, počinje razgovor za naš portal Petra.

Ljubav prema flauti razvijala se postepeno. Nakon završene Osnovne muzičke škole u Baru, Petra Lekić obrazovanje nastavlja u Podgorici, u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić”, u klasi profesora Borisa Nikčevića.

Sa koncerta „Riječ, boja, ton“, koji je u septembru održan u Kaisersaal; Foto: Privatna arhiva

“Tokom srednje škole bila sam polaznik mnogih master kurseva koje su držali renomirani svjetski flautisti kao npr. Felix Renggli, Jan Ostry, Vicens Prats, Dejan Gavrić i drugi. Takodje učestvovala sam i na brojnim međunarodnim i državnim takmičenja kao što su „Premio Clivis“ Rim, Italija, „Emona“ Ljubljana, Slovenija, „Adams“ Itervoort, Holandija i drugi, na kojima sam osvajala prve i druge nagrade”, navodi Petra i dodaje – “Sve je to bio moj put koji je vodio do prijemnog ispita u Beču”, gradu koji je za nju oduvijek bio prijestonica kulture, umjetnosti i posebno klasične muzike.

“Kao mala sam sanjala o studiranju u tom gradu na Univerzitetu za muziku i teatarske umjetnosti, i taj san se ostvario 2018. godine, kada sam položila prijemni ispit”, kazala je mlada flautistkinja.

Jedan radni dan u Beču je, kaže naša sagovornica, jako ispunjen, pa vrijeme brzo prolazi.

“Ujutru uglavnom ustajem prilično rano, jer s obzirom na to da živim u velikom gradu treba mi mnogo više vremena da stignem do određenog mjesta nego u Crnoj Gori. Ujutru uglavnom odem rano na Univerzitet, gdje imamo predavanja, časove flaute, orkestra, kamerne muzike i korepeticije. Uglavnom na Univerzitetu provedem cijeli dan, do  22 sata, do kada i radi. Nakon jako napornog dana, volim da odmorim uz dobar film, analiziranje određenih muzičkih djela ili lijepe večernje šetnje… Naravno često posjećujem i koncerte kojih u Beču ima svakodnevno, tako da nije moguće posjetiti baš svaki”, objašnjava Petra.

„Ljubav prema flauti razvijala se postepeno“; Foto: Privatna arhiva

Sam sistem studiranja umnogome se razlikuje od crnogorskog modela.

“Semestri su organizovani tako da svaki ima određene i uglavnom različite teoretske i praktične predmete. Na studentima je da naprave svoj semestralni plan, a od Univerziteta je dat primjer kako bi to trebalo da izgleda”, kaže Petra i dodaje da se i način održavanja nastave u Austriji i Crnoj Gori puno razlikuje.

“Prije svega nema puno istih predmeta koji se pohađaju. U Austriji se jako puno pridaje značaj praktičnom dijelu nastave. Predmeti su, stoga, prilično drugačiji, jako primijenjeni i potrebni svakom umjetniku, a ovdje se tome ne pridaje na značaju. Na primjer, ja kao duvač imam puno predmeta iz oblasti kretanja i anatomije, jer je to takođe jedna jako bitna grana  kod duvača, što znam da se u Crnoj Gori ne praktikuje. Profesori su jako dostupni i ljubazno odgovaraju na svako pitanje koje student ima. Takođe, imamo slobodu da ih kad god kontaktiramo i odgovore uglavnom jako brzo dobijemo”, objašnjava Petra.

Sa jednog od nastupa u Ministarstvu kulture, Foto: Privatna arhiva

Naša sagovornica se u septembru, zajedno sa drugim mladim kolegama iz Crne Gore koji studiraju u Austriji, predstavila tamošnjoj publici na koncertu naslovljenom „Riječ, boja, ton”, koji je održan u Kaisersaal. Sa ovog nastupa nosi jako lijepe utiske.

“ To je bilo jedno predivno iskustvo i bila mi je čast da se predstavim članovima crnogorske ambasade u Beču. Osjećaj je bio jako lijep, jer su tu bili svi moji zemljaci, i atmosfera je bila topla i druželjubiva. Bilo mi je jako drago da vidim da se ljudi angažuju i promovišu klasičnu muziku i crnogorske mlade studente. Mislim da je to za nas jako bitno, jer svakom muzičaru je novi koncert jedno novo iskustvo i sa svakog novog nastupa mi učimo nešto novo. Voljela bih da uspijemo da organizujemo što više je koncerata moguće, ali nam trenutno COVID-19 situacija to nžalost ne dozvoljava”, kaže Petra.

Na pitanje da li postoji autor klasične muzike – klasični ili savremeni, čija djela najrađe interpretira, Petra kaže da je svaki kompozitor jedinstven sam po sebi i da uživa da svira djela svih kompozitora i iz svih epoha.

“Mislim da je u toj različitosti stilova i ljepota sviranja. Za svaku kompoziciju se mora naći neka nova emocija i približiti se stilu epohe koju sviramo što je više moguće, mislim i da je to jedan od najvećih izazova svakog izvođača. Što se tiče mojih savremenih uzora ne bih mogla ni jednog izdvojiti kao absolutnog idola i samo se na njega ugledala, ali izvođač kojeg najradije slušam je ruski flautista Denis Bouriakov”, kazala je talentovana umjetnica.

Petra kaže da Beč za nju predstavlja “oazu klasične muzike”, jer se klasika čuje maltene na svakom ćošku – od uličnih svirača do veličanstvenih koncerata u zgradi državne opere.

“Beč je prijestonica kulture, pa samim tim mislim da se svako ko dođe iz zemalja gdje se kultura ne cijeni toliko šokira ovim gradom. Za mene ovaj grad predstavlja oazu klasične muzike, od uličnih svirača do veličanstvenih koncerata u zgradi državne opere. Beč svemu tome daje posebnu čar na svakom koraku možete čuti ozbiljnu muziku, vidjeti muzičke prodavnice, ljude koji su obučeni u baroknom stilu i kočije koje vuku konji kojima se prevoze turisti kako bi osjetili prave čarolije ovog grada. Jedan od omiljenih stvari u Beču su mi “Božićni marketi” kojih ima na svakom uglu, u doba kada sve sija i cijeli Beč miriše na punč i kuvana vina. Preporučila bih svima da makar jednom u životu to osjete”, kaže Petra.

Foto: Privatna arhiva

Ona se osvrnula i na klasičnu scenu u Crnoj Gori.

“Klasična scena u Crnoj Gori i nije na najvišem mogućem nivou, i mislim da bi učestalosot koncerata, i kulturnih događaja mogla da se uveća, ali ipak sa druge strane treba jako puno vremena da se dopre do naših ljudi i da se promijene navike koje su sticane godinama, počev od kiča i programa na našoj televiziji. Ipak, mislim da se muzička scena u Crnoj Gori svake godine poboljšava i postaje sve ozbiljnija. Baš ove godine je otvoren novi Muzički centar Crne Gore u Podgorici, koji je izgrađen nalik na svjetske muzičke centre, ima puno koncertnih manjih i većih sala i jako dobre uslove za rad. Eaduje me ovaj napredak i vjerujem da Crna Gora može postići svjetski nivo, samo je za sve to potrebno vrijeme. Ne možemo očekivati da se mentalitet našeg naroda i stavovi u vezi određenih stvari promijene preko noći, Austrija svoju tradiciju klasične muzike stvara vjekovima, tako da mislim da moramo biti malo fleksibilni i imati u vidu i prošlost država koja se puno razlikuje”, smatra naša sagovornica.

Na kraju, upitana za planove za budućnost, Petra kaže da ne voli da gleda previše unaprijed i planira.

“Volim da stvari teku svojim tokom, da uživam u umjetnosti, muzici i prikupim što više znanja, od visoko obrazovanih ljudi na mome Univerzitetu. Naravno voljela bih jako puno da sviram u nekom od svjetskih orkestara i imam svoju solo karijeru ali otom potom”, zaključila je Petra Lekić.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja