Nasilje u porodici nije privatni problem

Bar je jedan od rijetkih gradova u kome za vrijeme epidemije koronavirusa nije bilo porasta nasilja u porodici. Iz statistike Centra bezbjednosti Bar, zaključno sa novembrom,  zbog nasilja u porodici inspektori CB  Bar su Sudu za prekršaje  Budva, odjeljenje u Baru,  podnijeli  97 prekršajnih, a Osnovnom državnom  tužilaštvu Bar   29 krivičnih prijava.

Prema policijskim analima žrtve nasilja su žene, djeca, roditelji, pa i muškarci, a sa druge strane nasilnici su bračni supružnici, muškarci, roditelji, djeca, žene. Prijaviti nasilje je imperativ, i to nije čin  za osudu ni porodice, niti sredine. Ako je nešto dobro u ovoj sumornoj i mučnoj  problematici to je  spoznaja da se svijest mijenja  pa  nasilje sve više prijavljuju supružnici oba pola, ali ono što zabrinjava  su povratnici, a sankcije dosta često ne daju zadovoljavajuće efeke.  Iz CB Bar kao vid prevencije nasilja u porodici vide u otvaranju i radu Kancalarija za bračno savjetovalište i Savjetovalište za mlade što su i predložili Opštini Bar u okviru izrade lokalnog Akcionog plana za mlade.

Samostalni policijski inspektor za nasilje u porodici i maloljetničku delikvenciju  Alma Hot ističe da  je porodica stub društva i da “moramo uložiti napore da istu očuvamo”. Lakše je, navodi Hot, kad žrtva u službeniku policije vidi osobu u koju ima povjerenja  što je  ohrabruje  da prijavi nasilje.  

Portal Bar -Epidemija koronavirusa uslovila je drugačiji način života – karantin, ograničena kretanja, otuđenost…,a i  više zajedničkog  vremena u porodici. Bilježite li povećanje nasilja u porodici?

Statistički, nema povećanja  nasilja u porodici  u odnosu na period prije pandemije. S obzirom na problematiku, posao koji imamo, u odnosu na prethodnu godinu, nasilje u porodici nije izraženije. Moguće da smo preventivnim radom uspjeli da djelujemo.

Portal Bar -Ko su najčešće žrtve nasilja u porodici?

Žene su najčešće žrtve nasilja u porodici. One uglavnom  prijavljuju nasilje. Nije isključeno da postoje muškarci koji trpe nasilje, ali vjerovatno zbog srama, negativnog etiketiranja,  nerado  prijavljuju. Muškarac- žrtva nasilja  može da bude otac, sin, ne samo muž. Obično kada govorimo o nasilju u porodici uglavnom pred očima se stvara slika žene- žrtve. U praksi to nije uvjek tako.  Primjera radi,  imamo i djevera izvršiova nasilja prema snahi.

Portal Bar  -Koliko su danas  žene  slobodnije da prijave nasilje u odnosu na minule godine?

Da. Žene jesu slobodnije da prijave nasilje. Razlog je konstantan rad institucija na osnaživanju žene kao žrtve nasilja da isto prijavi, te da svoj problem ne shvata kao nešto sa čim se treba nositi sama.

Portal Bar  -Šta je, po Vama, teži vid nasilja- fizičko, ili psihičko?  Kako Vi postupate u slučlajevima ovakvih oblika nasilja?

 Za mene je svaki vid  prijave nasilja  podjednako težak  i svakom se pristupa temeljno.  Fizičko nasilje je  lakše za dokazivanje iz razloga postojanja ljekarskog izvještaja kao dokaza, ali se time ne umanjuje težina psihičkog nasilja. Postupamo u oba slučaja  jednako.

Portal Bar  – Fizičko nasilje se lakše dokazuje, vidljivo je- činjenično se potvrđuje  izvještajem ljekara,  a kako se dokazuje psihičko nasilje kad se predmet procesuira?

Obično prijave psihičkog nasilja, ukoliko se ne radi o povratnicima, završavaju  prekršajnim prijavama, kada  se radi o gruboj verbalnoj komnikaciji, uvredama, omalovažavanju.  O navedenom događaju se upoznaje Osnovni državni tužilac te ukoliko se isti izjasni  da nema elemenata krivičnog djela, procesuira se prekršajna prijava, shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. Dešava se da presude budu oslobađajuće, jer žrtve u međuvremenu promijene iskaz.   Kad su povratnici u pitanju, predmet ima drugačiju konotaciju. Takođe, ne znači da oni koji se nikada nisu vratili da su riješili problem. O svim prijavama  nasilja u porodici obavještavamo Centar za socijalni rad, kako bi isti preduzeli mjere i radnje iz svoje nadležnosti.

Portal Bar  – Na osnovu iskustva koje imate u praksi  sa žrtvama nasilja- je li „teži“ šamar, ili teška riječ?

Ja kao službenik policije ne mogu odgovoriti na ovo pitanje jer se tiče individualnog osjećaja žrtve. Nekim ženama je okidač teška riječ, nekim je šamar nešto preko čega ne mogu i ne trebaju  preći. Za naš rad je bitna prijava, oblik nasilja i dalja kvalifikacija od strane Osnovnog državnog tužioca.

Portal Bar – Koliko je sramota, strah od osude sredine,  barijera za prijavljivanje nasilja u porodici?

Sram, vaspitanje, osuda sredine, tradicija, djeca i materijalna zavisnost su ozbiljnije prepreke zbog kojih ne dolazimo do svih žrtava nasilja. Mislim da postoje žene koje trpe, i fizičko, i psihičko nasilje, a do njih nismo došli.

Portal Bar –  Ima li djece  među  žrtvama  nasilja?

 Naravno da se među žrtvama nasilja ubrajaju i djeca – bilo da su posredne, ili neposredne žrtve. Bez obzira na to koji oblik nasilja postoji u porodici  dijete koje trpi, sluša, gleda nasilje, ili samo naslućuje da nasilje postoji, ono i samo postaje žrtva porodičnog nasilja koje ostavlja dugoročne posledice po razvoj djeteta .  

Portal Bar  – Dešava li se da djeca koja su svjedoci, ili žrtve nasilja u porodici,  reflektuju agresiju kroz vršnjačko nasilje?

Djeca žrtve nasilja često i sami  manifestuju nasilno ponašanje kroz vršnjačko nasilje. Smatraju da to što svakodnevno gledaju u svojoj porodici je u stvari pravilno ponašanje i manifestuju ga kroz agresiju prema drugoj djeci kao vid vršnjačkog nasilja. Mišljenja sam  da aktivnu ulogu  na suzbijanju problema  nasilja, kao preventivni vid djelovanja, treba da preduzmu i stručne službe u školama shodno Protokolu o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i upustvu školama  o Podjeli odgovornosti  i postupanju u cilju prevencije i slučajevima pojave nasilja.  Donijet je od strane Ministarstva prosvjete 2015. godine.

Portal Bar  -S obzirom da ima  poroka među mladima koliko  negativno utiču na kvalitet života porodice,   koliko su roditelji žrtve nasilja?

Imamo i takvih slučajeva. Do nekih dolazimo posredno, do nekih prijavom oštećene strane – žrtve. Nekada to bude prijava da se pomogne njihovom djetetu, da se uputi u ustanovu za liječenje bez namjere da se procesuira nasilje. Traži se asistencija da se dijete smjesti u ustanovu.  Takođe, imamo slabost roditelja koji su svjesni da dijete vrši nasilje pod uicajem alkohola, droga, psihičkih poremećaja kod djece… i žele da se smjesti u ustanovu.  Imamo nasilja i od strane djece koja nisu zavisnici već su prepušteni ulici, lošem društvu, genima gdje su  roditelji nemoćni i traže pomoć od strasne službenika policije.

Portal Bar  -Šta policija  radi u tom slučaju?

Dijete do 14 godina je krivično neodgovorno i u tom slučaju  uključujemo Centar za socijalni rad.  Sa njima obavljamo razgovar  samo u izuzetnim slučajevima kada to tužilac odobri, do tada to radi samo Centar za socijalni rad. Sa djecom od 14 godina rade službenici linije rada maloljetnička delinkvencija koji kroz prikupljanje obavještenja u svojstvu građanina, a u prisustvu roditelja, ili službenika Centra za socijalni rad  utvrđuju činjenično stanje, shodno Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.

Portal Bar – Na osnovu iskustva iz prakse- slažete li se sa stavom psihologa da su naučeni modeli ponašanja često „preslikani“ pa dijete koje je trpilo nasilje, postaje nasilnik?

Da bi se moglo to prepoznati morate poznavati anamnezu porodice, do čega je nekada teško doći. Imamo često problematičnu djecu u porodicama razvedenih roditelja,  kao i problematičnu djecu u izuzetno dobrim porodicama, ali i prezauzetih roditelja koji nemaju vremena da se bave djecom,  pa djeca posrnu, izgube se. Pravila ne postoje. Uvjek mogu očekivati neočekivao. Djeca su prepuštena svemu- društvu, ulici, zloupotrebama  na telefonima….Ima roditelja koji ne znaju šta djeca mogu doživjeti preko telefona odnosno u kakvim sve problemima mogu da se nađu.  Od izuzetnog zanačaja za naš rad je dobra saradnja sa roditeljima. Često nema realne slike od strane roditelja da priznaju grešku djeteta. Roditelje treba osvjestiti da budu realni i da prihvate problem u kojem se našlo njihovo dijete, jer samo tako mogu pomoći djeci.

Portal Bar  – Koliko se može  i ko može preventivno djelovati da bi kao društvo došli do  rezultata- smanjenja nasilja u porodici?

Na žalost, mi, nevladine organizacije, Centar za socijalni rad smo na udaru medija. Takođe,  kroz medije možete vidjeti različite kampanje pokrenute od strane različitih institucija i nevladinih organizacija kroz koje se nastoji  osnažiti  žrtva da prijavi nasilje.  Efikasna zaštita od nasilja u porodici jeste kompleksan i dugoročan zadatak i za njegovo sprovođenje potrebno je angažovati sve segmente društva, i ostvariti međuinstitucijonalnu saradnju.

Portal Bar- Kada govorimo o kaznenoj politici, ako zbog službe ne možete na pitanje odgovoriti sa tačke gledišta policijskog inspektora,  iz ugla  građanina, da li su kazne blage za počinioce krivičnog djela  nasilje u porodici?  Da li bilo efikasnije  da su  stožije kazne?

Mislim da nema pravila. Imamo izvršioca koji tokom davanja izjave kaže i 10 godina i 15, ja ću da izađem. Individulano je. Nekoga sam čin dolaska u policiju, privođenje u stanicu od strane uniformisanog policajca osvijesti, upozori da to što je radio nije u redu. Moj  primarni posao kao službenice linije rada nasilja u porodici  je da  postupim po prijavi nasilja u porodici i ohrabrim žrtvu nasilja da isto prijavi i vjeruje u institucije koje su tu da joj pruže svu neophodnu pomoć.

Portal Bar – Odlazak kod  psihologa,  psihoterapija i dalje su negdje  tabu tema na našim prostorima za razliku od prakse razvijenijih  zemalja. Smatrate li da zbog specifičnosti posla, trauma koje doživljavate,  neprijatnosti  kroz rad, i policijskim službenicima  bi koristio razgovor sa  psihologom?

Da. Priroda posla kojim se bavimo je takva da smo suočeni sa mnogim teškim situacijama i ljudskim sudbinama,  neprijatnostima, tragedijama. Svakako da bi i nama koristili razgovori sa psihologom.      

Portal Bar –  Zbog kog, kojih slučajeva iz prakse niste mogli zaspati?

Bilo ih je dosta. Obično se trudim da svoj posao ne nosim kući, a  u postupanjima nastojim ostati službena do kraja, ali nekada jednostavno neki slučaj prijave nasilja bude jači  od nas samih jer ipak smo mi samo ljudi. S  obzirom da živimo u malom gradu ne mogu vam čak i bez generalija  ispričati prijave zbog kojih sam se osjećala loše kao čovjek, jer ne bih željela da se neka od žrtava sa kojom sam radila prepozna i osjeti nelagodnost.

Praksa, navedene  činjenice  kako u  dijelu nasilja u porodici tako i maloljetničke delinkvencije potvrđuju da moramo liječiti porodicu,  jer samo tako možemo imati zdravu omladinu ,a samim tim i  zdravije društvo, a to je moguće jednim dijelom i  kroz Savjetovališta – koja će nam pomoći da promijenimo svijest građana i osnažimo ih da prijave svaki oblik nedozvoljenog ponašanja u društvu u ovom slučaju nasilja u porodici.

———————————————————————————————————-

 Nasilje u porodici nije privatna stvar. Niko nije rođen da bi trpio nasilje bilo kog tipa,  od članova uže, ili šire porodice. Svaki slučaj  nasilja  u porodici  ima svoju specifičnu težinu, i ostavlja  posledice na žrtvu. 

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna – nesrećna je na svoj način”- Tolstoj