Ana Vukazić: Umjetnici su osuđeni na jedan samački život koji ima dosta sličnosti sa karantinom

 Ana Vukazić: Umjetnici su osuđeni na jedan samački život koji ima dosta sličnosti sa karantinom

Koncert barske pijanistkinje, profesorice Ane Vukazić biće priređen u Kraljevskom pozorištu Zetski dom večeras, sa početkom u 20 časova. Cetinjska publika biće u prilici da čuje raznolik repertoar – od Šumanovih “Leptira” do “Vojnog marša” Mirka Petrovića. Neuobičajeno, biće emitovana i dva spota naše uspješne sugrađanke, oba snimana na sceni cetinjskog teatra.

Nakon duže pauze, umjetnici i publika se ponovo sreću. Večeras ćete prirediti koncert na sceni cetinjskog Zetskog doma. Šta ste za ovu priliku pripremili i kako je koncert zamišljen? 

Konačno nakon duže pauze imaću tu čast da opet nastupim u Kraljevskom pozorištu. S obzirom ne to da je od posljednjeg nastupa prošlo jako puno vremena, moram da kažem da je uzbuđenje veliko. Nakon teške godine koja je iza nas, uslijedio je za mene vrlo interesantan period i to sa velikim projektima koji su rađeni upravo u Zetskom domu. U pitanju je moj prvi spot klasične muzike  i jedan od tri spota koja sam snimila za baletsku školu „Princeza Ksenija“. Na sceni Zetskog doma, u uvodnom i završnom dijelu koncerta, publika će imati priliku da vidi dva spota. Što se programa tiče, pored Šumanovih „Leptira“ izvešču djela crnogorskih kompozitora, Dejana Krdžića i djelo koje sam premijerno izvela 2019. godine a u pitanju je „Vojni marš“ princa Mirka Petrovića. Na programu će takođe biti Fantazija na temu „Još ne sviće rujna zora“ koju je radio Aleksandar Basarab, kompozicija koja je izazvala jako puno oduševljenja kod publike.

Pandemija Vas nije zaustavila u radu, pa ste tako nedavno publici predstavili svoj prvi samostalni spot – Jean Sibelius: The Spruce Op.75, No. 5. Kako je izgledao rad na ovom projektu, kakve utiske nosite sa snimanja, a kakve su bile reakcije publike?

Interesantno je da je uvijek postojala želja da se snimi i ekranizuje određena kompozicija, a najmanje sam očekivala da će to biti u godini pandemije, u godini u kojoj nam je dosta toga bilo uskraćeno. Ali kada se okružite sa kreativnim i predanim ljudima onda je uspijeh zagarantovan. Bubulj produkcija na čelu sa Dejanom Senićem je svojim profesionalnim pristupom učinila da zaboravimo svu teškoću ovog ambicioznog projekta s obzirom na to da smo u dva dana snimili materijal za tri muzička spota. Na kraju, reakcija publike je svakako pokazatelj da smo na pravom putu o čemu svjedoči i veliki broj pregleda spota na YouTube kanalu. Sve ovo ne bi bilo moguće bez velike pomoći i podrške Opštine Bar, Kulturnog centra Bar i Zetskog doma i ovim putem im se još jednom zahvaljujem na ukazanom povjerenju.

Osim toga, snimali ste i zanimljive projekte sa profesorima Elenom Petričenko i Sergejom Čumakovim iz Baletske škole „Princeza Ksenija“ i našim poznatim umjetnicima.

Saradnja koja se desila između baletske škole i mene je nešto što me istinski raduje. Za Dan nezavisnosti premijerno je emitovan spot za treću varijaciju savremenom njemačkog kompozitora Aleksandra Vinera, snimanu u Lipskoj pećini. Ovo je do sada najzahtjevniji trenutak u našoj saradnji.  Veliku zahvalnost osjećam prema kompozitoru Aleksandru Vineru koji nam je omogućio da se ova magija između svih učesnika desi. Poznastvo i uopšte razmjena stvaralačke energije između svih umjetnika koji su učestvovali u cijelom projektu je za mene bila od neprocjenjivog značaja. Pored Marka Simovića muzičari koji su takođe bili dio projekta, rađenih u produkciji „Princeze Ksenije“ su oboistkinja Nadica Ristić Simović i čelista Milan Ninković.

Kako je, za Vas kao umjetnicu, izgledao period pandemije? Šta je umjetnicima uskraćeno, a da li je pandemija umjetnicima možda nešto i pružila?

Dok stvarate i radite vi ste kao umjetnik osuđeni na jedan samački život koji ima dosta sličnosti sa karantinom. Svakako da nam je bila uskraćena razmjena energije sa jako bitnim faktorom, a to je publika. Međutim, nametnula nam se drugačija forma komunikacije koja je u prvi plan stavila društvene mreže i nternet, što s jedne strane i nije loše jer nam je pružena mogućnost rada od kuće.

Kako ocjenjujete mjesto klasične muzike u Crnoj Gori? Gdje vidite najviše prostora za napredak, odnosno, njenu afirmaciju?

Klasična muzika je uvijek imala svoju publiku u Crnoj Gori. U posljednje vrijeme je jako puno muzičara radilo na njenoj afirmaciji kroz razne vidove umjetničkog izražaja, a jedan od takvih izražaja je sigurno povezivanje tradicionalne i klasične muzike, kao i obrade popularne muzike u klasičnom stilu. Moram da istaknem, kao neko ko se bavi i pedagogijom, da je muzičko obrazovanje djece od izuzetnog značaja kada je afirmacija klasične muzike u pitanju, jer se kroz obrazovanje mladi ljudi profilišu, ne samo kao  muzičari već i kao neko ko će sjutra biti naša publika.

I na kraju, kakvi su Vaši profesionalni planovi za predstojeći period i da li ćete i publiku u svom gradu obradovati koncertom?

Prije svega želim da svi izađemo zdravi iz ove situacije, da se vratimo normalnim aktivnostima koliko je to moguće. A planova i ideja ima dosta. Nastavlja se saradnja sa predstavom „Don Kihot“ u režiji Andraša Urbana i željno iščekujemo neke od zakazanih gostovanja u inostranstvu. Svakako da se nadam i radovaću se koncertu u svom gradu, ne samo svom, nego se nadam da će svi umjetnici imati priliku da se konačno vrate svojim scenama.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još