Korona ljetos ostavila zatvorenim desetine hiljada vikend kuća

 Korona ljetos ostavila zatvorenim desetine hiljada vikend kuća

Korona je učinila ono što nisu ni sankcije, niti bombardovanja – ostavila je ovog ljeta zatvorenim na desetine hiljada vikend kuća na Crnogorskom primorju. Ovakav scenario ljetnje sezone u vikend naseljima između Bara i Ulcinja nisu predviđali ni najveći pesimisti.

Većina vlasnika vikend kuća nosi žal na nadležne, nacionalna kordinaciona tijela, što nisu našli „olakšicu“ i omogućili ljudima da dođu na svoje, obrazlažući da se uglavnom radi o kućama, te su ljudi mogli ispoštovati i mjere izolacije.

Foto: Biljana Dabić

Da u svakom zlu ima strana dobrog osjetili su u mučnim vremenima epidemije koronavirusa vlasnici vikend kuća koji imaju saosjećajne komšije. Potvrdila se ona narodna izreka – dobar komšija nekad je bolji od rođenog brata.

Dragoslav i Jovanka Stevčić iz Smedereva od 1994. godine imaju kuću u Bušatu. U kuću, u ovom barskom naselju, nisu ušli 12 mjeseci, ali ne svojom voljom, nego kako kažu, zbog korone koja je zatvorila granice i onemogućila da oni ove sezone otključaju vrata svoje vikendice. Bračni par penzionera ovo nije doživio za četvrt stoljeća koliko su vlasnici vikendice od 80 kvadrata.

Bračni par Stevčić, Foto: Biljana Dabić

„Brinuli smo za našu imovinu. Komšinica Aida koja živi u blizini, ima ključ i ona je dolazila, obilazila našu kuću, informisala nas o stanju. Malo mi je krivo što se nije našao modus da nama koji imamo kuće bude omogućeno da dođemo i boravimo u svojim objektima. U neko vrijeme moglo se, istina, uz negativne testove. Međutim, to za budžete višečlanih porodica nije mala stavka. Za suprugu i mene je trebalo za testove platiti oko 100 eura što nije malo jer u ovom nesrećnom vremenu korone svaki dinar je važan. Trošilo se ono što se imalo, i skoro ništa se nije moglo privređivati“, kaže Dragoslav.

Inače u svojoj kući, u ovoj lijepoj uvali između Bara i Ulcinja, bračni par Stevčič provodi oko devet mjeseci od kada su u penziji. U šali konstatacija, da više vremena provode u Crnoj Gori, nego u Srbiji, Dragoslav kaže – „korijeni vuku“.
„Porijeklom smo iz Crne Gore. Naša djeca, sin i kćerka vole ovdje da ljetuju sa svojim porodicama. Tako smo navikli godinama. Došli smo krajem oktobra, da vidimo treba li nešto popraviti, da izmirimo obaveze. Uz lijepo vrijeme, dočekala nas je i prinudna naplata poreza. Malo sam ljut jer porez izmirujem redovno, a evo ove godine stavili su me u isti koš sa bahatim koji ne plaćaju obaveze po nekoliko godina. Za kuću od oko 80 kvadrata porez na nepokretnost je 319 eura, a turistička taksa 101 euro“, navodi Dragoslav, dodajući da su u ovom kraju kupili plac zbog preporuka ljekara koji tvrde da klima ima ljekovita dejstva.

Beograđani Bane i Branka Milovanović ove godine zbog koronavirusa nisu mogli doći na more.
„Nikada Crnu Goru nismo doživljavali kao stranu državu. Isti osjećaj pripadnosti nekom prostoru imamo i u Beogradu, i u Baru. U Crnoj Gori imamo mnogo prijatelja – u Baru, Ulcinju… i Crnogorce, i Srbe i Albance. Naš zet je Francuz i mi volimo sve ljude dobre volje. Navikli smo da se družimo, ali nažalost ove godine u svoju kuću nismo mogli doći. Bili smo i ljuti i razočarani, ali što bi narod rekao – viša sila. Kao i svake godine, spakovali smo kofere s proljeća da dođemo u našu kuću, ali korona zatvori granice. Tako mi od jednog nacionalnog tijela do drugog, od proljeća smo živjeli na „dvije nedelje“, čekajući 15 po 15 dana i prođe ljeto, a mi more nismo vidjeli, a kuća nam je na prvoj liniji, priča Branka dodajući da je ovo prvi put za 25 godina da nisu došli. Ostali su, kaže Branka, dužni porez, struju, ali nije znala da porez na nepokretnost može Opštini Bar platiti elektronskim putem.

„Naša djeca žive u Francuskoj. Mlađa kćera živi u Nici i obavezno boravi u Crnoj Gori, u našoj kući po mesec i po dana sa porodicom. Pridruži se i starija kćerka koja živi u Parizu. Oni su uspjeli doći ove godine, suprug i ja smo se nadali tokom avgusta, da ćemo se pridružiti djeci na moru, kad se situacija poče pogoršavati, i mi mrdnuli nismo iz Beograda. Sreća pa imam divnu komšinicu Aidu koja redovno obilazi našu kuću. Uželjela sam se i mora i moje komšinice Aide“, kaže Branka dodajući da su suprug i ona kupili plac i počeli graditi kuću kad je tu živjela samo jedna porodica – profesor Ilija Lemajić.

„Probijali smo put od magistrale do mora. Emotivno smo vezani za taj kraj, divne ljude. Dolazili smo minimalno dva puta godišnje. Dolazili u proljeće sređivali plac, a zatim bi došli u junu i ostajali do jeseni. Kad je bila „invazija“ Rusa koji su nudili mnogo novca za kuću, suprug se i lomio da proda, kćerke i ja, nismo dali da se proda. Protiv prodaje je bio i zet Francuz, priča Branka ističući da su pokušavali i privatnim avionom da dođu, ali se nije dalo te su odlučili dok epidemija ne popusti da „sjede u Beogradu“.

Za razliku od „vikendaša“ Aida Krcunović živi u naselju Petovića Zabio svih 12 mjeseci. Da u naselju ima malo ljudi tokom jesenjih i zimskih mjeseci, Aida je navikla. Godinama, kako se budi priroda, ljudi dolaze, i živnu ova naselja.

Ali, ove godine je bilo mnogo tužno.

„Dolazak proljeća svima unosi radost, a mi koji živimo u ovakvim naseljima još radosniji smo kad dolaze naše komšije, vlasnici kuća iz drugih gradova, iz susjednih država. Naši odnosi su više neko komšijski. Poznajemo se decenijama i ta poznanstva su prešla u prava, istinska prijateljstva. Prođe proljeće, mislila sam doći će tokom ljeta. Neki od njih nisu ni uspjeli doći, rijetki tek u poznu jesen“, kaže Aida ističući da su joj komšije mnogo nedostajali.
„Redovno sam odlazila i obilazila njihove kuće. Nije mi bilo teško to uraditi, ali osjećala sam tugu zato što nema meni dragih ljudi da popričamo, našalimo se, popijemo kafu. Teška je i spoznaja da ljudi iz kontinentalnih gradova imaju kuće na moru, a ne mogu dođi i odmarati na našoj prelijepoj obali. Ljeto mi je prošlo u iščekivanju – hoće li moći doći, kada i kako. Eto, nažalost, većina mojih komšija ovoga ljeta nisu uspjeli doći. Nadam se da ćemo sve nadokanaditi sledeće godine, a prvi susret imati s proljeća“, optimistična je Aida.

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja