Iz iskustva psihologa – najteža je borba za zdravlje i život, pacijentu je potrebna toplina

 Iz iskustva psihologa – najteža je borba za zdravlje i život, pacijentu je potrebna toplina

Život sa koronom postao je psihički test izdržljivosti. Dok Svjetska  zdravstvena organizacija upozorava da uslijed pandemije koronavirusa prijeti globalna kriza mentalnog zdravlja, a mnoge zemlje već bilježe porast broja anksioznih, depresivnih…. Desetak mjeseci  “epidemija” straha se širi brže od virusa.

Pandemija utiče na mentalno zdravlje –  od činjenice da imamo ograničenja kretanja, drugačije režime svakodnevnog funkcionisanja do borbe za život oboljelih sa teškom kliničkom slikom, i nažalost zabrinjavajući procenat smrtnosti od posljedica koronavirusa.

 Šta preživljavaju oboljeli od Covida,  ko pomaže porodicama u kojima su istovremeno svi pozitivni na koronavirus, o iskustvu sa Covidom, te jesmo li u riziku od posttraumatskog  stresnog poremećaja…

U razgovoru za Portal Bar diplomirani  psiholog Branka Ćalasan, direktor NVO“PORTRET“,  ističe da je najteža borba za zdravlje i život, a važno je u ovom izazovnom periodu da  probudimo brigu o drugom –  potrebno nam je mnogo empatije, solidarnosti i humanosti u ovom trenutku.

Portal Bar – Kako je Vaše iskustvo sa Covidom?

Najčešće ne volim iznositi lična iskustva u javnost i nećete mi zamjeriti, takvu vrstu pitanja smatram tabloidnim, ali u ovom trenutku sam Vam zahvalna na pitanju, jer se dugo spremam da pišem i govorim o iskustvu sa koronom cjelokupne porodice.

Neka ovo bude početak te priče. Naime, u istom trenutku je oboljelo šest članova  porodice, moji roditelji, sestra, suprug, ćerka i ja. Imali smo ogromnu podršku naših prijatelja ljekara i ja ću ako mi dozvoljavate ovom prilikom da im se javno zahvalim – pa dr Milan Popivoda – kardiolog u KBC-u, je dannoćno bdio nad našim nalazima i stanjima. Iz današnje perspektive, mogu reći da je prevenirao tešku kliničku sliku mom suprugu, učestvovao u spašavanju života moje sestre i bio nam izvor snage u tim danima dr Marinko Janjušević – internista i dr Jovan Kankaraš – pulmolog, koji rade u nikšićkoj bolnici. To  su tihi heroji koji su nadljudskim snagama brinuli o kovid pacijentima tih dana, među kojima su bili moji roditelji. Do neba sam zahvalna sestri Veri Popović iz Opšte  bolnice Bar,  koja je pored medicinskih procedura nudila i toplinu koja je pacijentu potrebna. Mi nijesmo mentalitet koji ima u praksi brigu o sebi, ali nam je u arhetipu briga o drugom i u ovom izazovnom trenutku je važno da probudimo taj arhetip.

 Portal Bar – Koje su prve reakcije pri spoznaji da je osoba pozitivna na koronavirus?

Reakcije su individualne – uvijek su povezane sa kontekstom – zavise od toga u kakvim uslovima osoba koja oboli živi, kakva je istorija uvjerenja i iskustava o drugim bolestima, kakvim sistemom podrške je okružena. Naša prethodna iskustva i kultura, u ovom slučaju i mediji, djelimično određuju načine reagovanja. Ono što je evidentno – uvidom u različita iskustva, saznajemo da je strah intenzivniji u samom “iščekivanju” korone, nego kada pojedinac ispolji simptome. Kao ljudi smo prirodno skloni heuristikama – mentalnim prečicama koje nas dovode do brzog rješenja problema, pa prilikom pojave simptoma veliki broj ljudi govori o tome da ima doživljaj da može konstrolisati sopstveni život i odbija da se podvrgne medicinskim pretragama, što u slučaju sa Covid_19 virusom, može biti i po život opasno razmišljanje. Reakcije su brojne i njima bi mogli posvetiti čitav ovaj razgovor.

Portal Bar -Šta je nateže u  danima bolesti?

Najteža je najprije borba za zdravlje i život. Nemogućnost da brinemo jedni o drugima, da jedni druge podržimo, utješimo je nešto što ovu bolest čini specifičnom i izazovnom za sve ono što će doći jednog dana kad je ne bude. Teške su bile i praktične stvari – poput brige o ishrani za sebe i djecu, bacanje smeća – imamo sreću da smo okruženi divnim ljudima, pa smo imali pomoć u vidu dostavljanja svega što nam je potrebno, ali pitam se kako je ljudima koji nemaju takvu mrežu podrške, a na sistem ne mogu da se oslone. Na kraju smo se suočili i sa stigmatizacijom. Nakon oporavka, koji je trajao skoro mjesec dana, ljudi su reagovali neprijatno, u nekim situacijama kao da smo počinili krivično djelo tim što smo oboljeli. Tužna sam što je to svojstvo u našem narodu, toliko žilavo da preživljava u svim okolnostima.

Portal Bar  – Desetak mjeseci “epidemija” straha, panike i zabrinutosti za sopstveno zdravlje širi se, čini se brže od koronavirusa. Kako se izboriti sa strahovima?

Korona je ušla u naše živote, ne na način što je komšija obolio, pa smo tako od usta do usta saznali o prirodi bolesti – već kroz medije, u brojkama oboljelih, živim slikama pomora u bolnicama Kine i Italije, senzacionalističkim naslovima, a onda brojnim teorijama koje stvaraju konfuziju. Sve su to snažna potkrijepljenja strahu. Ukoliko postane iracionalan, lako može preći u bolest, a svjedočimo sve većem urušavanju mentalnog zdravlja. Pored adekvatnog informisanja o virusu, filtriranja informacija koje pothranjujemo, potrebno nam je mnogo empatije, solidarnosti i humanosti u ovom trenutku. Može zvučati paradoksalno, jer nas preporučena fizička distanca štiti, ali načini da pomognemo jedni drugima su brojni.

Portal Bar – Na prvoj liniji su zdravstveni radnici koji su mjesecima izloženi riziku, specifičnim uslovima rada, drugačijim od onih prije epidemije.  Već sada se govori o posttraumatskim sindromima. Koja je preporuka psihologa za zdravstvene radnike?

Mi kao država moramo uraditi nešto po pitanju uređenja zakona kojima se štiti zdravlje u cjelini, pa samim tim donijeti brigu o mentalnom zdravlju u svaki kontekst. Potrebno je da se ljekarima sistemski obezbijedi psihološka pomoć i podrška. Svako od nasi ima sopstvene mehanizme i snage da se izbori sa određenom situacijom, ali ukoliko ta situacija traje dugo – ona može postati ugrožavajuća.

Portal Bar – Koliko, po mišljenju, psihologa, često izrečena rečenica  – „Ništa neće biti isto kao prije“, negativno djeluje na psihu i ima li ovaj stav utemeljenje u realnom životu, ako i danas čujemo da o virusu ne znamo mnogo?

Da, suočavamo se sa jednim globalnim gubitkom – zdravlja, osjećaja sigurnosti, slobode, smisla, bliskosti, svega što je pređašnji način života i funkcionisanja. Svaki gubitak mijenja naš unutrašnji i spoljašnji svijet, a na globalnom nivou smo u riziku od PTSP-a. (posttraumatski stresni poremećaj)

—————————————————————————————————————————–

Da bi se sačuvalo mentalno zdravlje tokom pandemije koronavirusa  važno je  sačuvati  optimizam, motivaciju. Pandemija mora  proći!

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još