Vršnjačko nasilje je kompleksan društveni problem koji prevazilazi školske okvire

 Vršnjačko nasilje je kompleksan društveni problem koji prevazilazi školske okvire

Foto: Screenshot

Slučaj vršnjačkog nasilja koji se u Baru dogodio prije tri sedmice uznemirio je i šokirao crnogorsku javnost. Učesnici su, kako saznajemo, učenici tri osnovne škole u našem gradu, među kojima je i „Blažo Jokov Orlandić“. Tim povodom, razgovarali smo sa školskim psihologom Radmilom Bajković.

U narednom periodu će se, kako je nakon niza sastanaka održanih ovim povodom, individualno raditi sa učenikom iz OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ koji je učestvovao u tuči, kontinuirano će se pratiti njegovo ponašanje u školi i pojačati saradnja sa njegovom porodicom. Bajković za Portal Bar ističe da se u ovoj ustanovi konstantno radi na izgradnji pozitivne atmosfere, ali da to svakako nije garancija da se slučaj nasilja među djecom neće desiti, jer je u pitanju kompleksan društveni problem koji prevazilazi školske okvire.

Portal Bar: Koji su konkretni koraci koje je škola napravila ovim povodom?
Bajković: Škola je zvaničnu informaciju dobila od Centra bezbijednosti putem dopisa u kojem se navodi da je jedan naš učenik učestvovao u ovom nemilom događaju. Nakon toga je stručna služba škole održala sastanak sa njegovim odjeljenskim starješinom i dogovorila dalje korake u radu, tj. napravili smo plan rada sa učenikom. Odjeljenski starješina i psiholog škole će u narednom periodu individualno raditi sa ovim učenikom, kontinuirano pratiti njegovo ponašanje u školi i pojačati saradnju sa njegovom porodicom.

Portal Bar: Kakav je dogovor postignut nakon sastanka sa roditeljima?
Bajković: To je bio naš prvi korak u radu na ovom slučaju nasilja. Održan je sastanak sa majkom djeteta i dogovoreno je na koji način ćemo sarađivati u daljem periodu. Planira se uključivanje i drugih članova porodice.

Foto: usptcg.me

Portal Bar: Na koji način se u OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ tretira problem vršnjačkog nasilja? Kako djeca mogu da prijave nasilje i koliko su prijave česte?
Bajković: U našoj školi je tema prevencije i borbe protiv nasilja prisutna u svim segmentima rada. Početkom svake školske godine se planiraju aktivnosti koje imaju preventivni i interventni karakter kada je u pitanju nasilje među djecom. Neke od tih aktivnosti su direktno usmjerene na informisanje djece i roditelja o tome šta je nasilje i kako se ono može prepoznati, kako se nasilje može prijaviti, kako reagovati u situacijama nasilja i sl., što radimo svake godine na časovima odjeljenjskih zajednica i na roditeljskim sastancima. Svaku školsku godinu započinjemo pričom o pravilima ponašanja koja donosimo zajedno sa učenicima kako bi ih oni bolje razumijeli i poštovali. U učionicama i holu škole su istaknuti panoi sa dogovorenim pravilima ponašanja, kao i panoi na kojima pozivamo učenike da zaustavimo nasilje, na kojima mogu pročitati savjete kako da postupe u slučajevima prijetnji, zastrašivanja ili drugih vidova maltretiranja.
Škola je formirala tim za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja koji planira aktivnosti povodom konkretnih slučajeva nasilja, kao i neke preventivne aktivnosti. Kada govorim o preventivnim aktivnostima, mislim na sve ono što škola radi da promoviše vrijednosti kao što su poštovanje drugoga, tolerancija, humanost, poštenje… To su teme o kojima se govori na časovima odjeljenjskih zajednica u svakom odjeljenju. Škola B. J. O. stalno organizuje akcije koje omogućavaju velikom broju učenika da aktivno učestvuju u životu škole i iskažu svoja interesovanja. Đački parlament škole je vrlo aktivan i često daje ideje i inicira ove akcije. Grupa učenika starijih razreda je prošle školske godine obučena za medijaciju-posredovanje i pružanje pomoći u vršnjačkim sukobima.
Pedagoško-psihološka služba škole je pripremila materijal za održavanje tematskih roditeljskih sastanaka i časova odjeljenjske zajednice na kojima su sve odjeljenjske starješine upoznale roditelje i učenike sa tim šta se podrazumijeva pod pojmom vršnjačkog nasilja, kao i vrstama nasilja među kojima je i savremeni oblik onlajn nasilja. Roditelji i učenici su upoznati sa procedurama, tj. postupanju kada se nasilje desi.

Svake godine u okviru samoevaluacije rada škole, ispitujemo mišljenje učenika o tome koliko je nasilje prisutno u školi. Takvo istraživanje smo sproveli i sada. Na osnovu rezultata zaključujemo da su najčešći oblici nasilnog ponašanja u našoj školi vrijeđanje, omalovažavanje i izbjegavanje, dok je fizičko maltretiranje i udaranje nešto rjeđe. U procjenjivanju ličnog iskustva u vršnjačkom nasilju nešto više od polovine učenika navodi da nikada nisu bili izloženi nekom od ovih vidova nasilja, jedna petina učenika navodi da je to doživjela jednom i jedna četvrtina više od dva puta. Prema njihovom mišljenju, nasilje je neznatno učestalije među dječacima. Verbalno nasilje je prisutno u podjednakoj mjeri među dječacima i djevojčicama, dok je fizičko izraženije kod dječaka. Kada je u pitanju onlajn nasilje, odgovori učenika ohrabruju. Naime, više od 80% učenika navodi da nijesu imali negativna iskustva u onjaln komunikaciji s vršnjacima putem društvenih mreža, kao da i oni sami nisu skloni onlajn negativnoj komunikaciji. Većina učenika izjavljuje da se nisu potukla s nekim ni u školi ni van nje, dok jedna trećina učenika sapoštava da ima takvo iskustvo.
Ohrabruje činjenica da bi većina učenika prijavila vršnjačko nasilje, dok manji broj učenika izjavljuje da to ne bi učinila ili da bi to učinila u zavisnosti od situacije. Kao razloge za to najčešće navode da ne žele da se miješaju u to, zatim da ne žele da budu cinkaroši i na kraju da to ne bi uradila iz straha. Pored toga, organizovali smo i tribine na temu nasilja u školi na kojima su govorili naši gosti, predstavnici Centra bezbjednosti i Centra za socijalni rad. Tom prilikom su i učenici iznosili svoje mišljenje o ovom problemu i predlagali načine na koje bi moglo da se djeluje kako bi nasilja bilo što manje. Već nekoliko godina u našoj školi postoji „kutija povjerenja“ u koju učenici mogu ubaciti prijave slučajeva nasilja, ali ne samo to, već i postavljati pitanja, dati prijedloge i slično.
Sve ovo doprinosi izgradnji pozitivne atmosfere u školi, ali svakako nije garancija da se neki slučaj nasilja među djecom neće desiti. Govorimo o kompleksnom društvenom problemu koji prevazilazi školske okvire.

Portal Bar: Da li smatrate da se djeca boje da prijave druga iz klupe koji ih maltretira? Takođe, da li bi postavljanje „kutija povjerenja“, putem kojih bi nasilje moglo anonimno da se prijavi ili onlajn anonimne forme uticalo na smanjenje vršnjačkog nasilja i bržu reakciju škole?
Bajković: Poznato je da je u školama sa velikim brojem učenika, kao što je naša, posebno teško pratiti i prepoznati svaki slučaj nasilja. Moguće je da postoje neki slučajevi koje djeca ne prijave iz straha od nasilnika, na šta ukazuju i neki odgovori iz pomenute ankete. Ipak, posljednjih godina se u školi zaista intenzivno razgovara sa djecom o tome koliko je važno da na vrijeme prijave svaki oblik maltretiranja, prijetnji ili uznemiravanja, pa mislim da smo u velikoj mjeri razvili povjerenje koje je neophodno da bi se djeca obratila nama odraslim u školi i zatražili pomoć. Djeca često prijavljuju slučajeve sukoba u odjeljenju razrednim starješinama. Ponovljene slučajeve nastavnici prijavljuju stručnoj službi ili upravi škole.
„Kutija povjerenja“ nije novina u školama u Crnoj Gori. Mislim da je većina škola ima. Kao što sam već rekla, ona postoji i u školi „Blažo J. Orlandić“. Nalazi se u holu škole i dostupna je svim učenicima. O tome da je ona jedan od načina na koji učenici mogu da prijave nasilje informišemo ih svake školske godine. Nismo do sada imali prijava nasilja ovim putem.

Portal Bar: Vršnjačko nasilje nije nešto što postoji od nedavno… No, u konkretnom primjeru – osim što je bolno gledati kako grupa dječaka maltretira jednu osobu, nije ugodna ni pomisao da sve to neko snima… Koja je, prema Vašem mišljenju, veza između pametnih telefona i vršnjačkog nasilja? Da li upotrebu pametnih telefona djeci u ovom uzrastu treba ograničiti ili uskratiti?
Digitalne tehnologije su zaista u velikoj mjeri promijenile stvarnost u kojoj svi živimo. Svjedoci smo da nas je situacija sa pandemijom i premještanje školskih sadržaja u virtuelni prostor primorala da djeca više koriste digitalne uređaje i da je sve teže i roditeljima i nastavnicima da imaju uvid u to kako ih oni koriste u slobodno vrijeme. Nekontrolisana dostupnost različitih sadržaja, često neprimjerenih djeci, rizičan je faktor njihovog razvoja.
Upravo je to ono što priču o nasilju čini sve složenijim društvenim problemom. Sadržaji na društvenim mrežama se prikazuju radi međusobnog dijeljenja i prikupljanja „lajkova“. Ako djeca žele da pokažu drugima scene nasilja, sa idejom da će tako postati popularni ili da će privući pažnju, to je jasna poruka svima nama da se zapitamo kakav sistem vrijednosti oni usvajaju.

Portal Bar: Kako u OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ postupate sa učenicima koji ispoljavaju problematično ponašanje i u kojim situacijama biste zatražili pomoć pomenute službe CB-a?
Bajković: Procjena agresivnog ponašanja djece na osnovnoškolskom uzrastu i predviđanje kako će se ono dalje razvijati je vrlo osjetljivo pitanje. Prijavljivanje djece Centru bezbjednosti nije praksa jer su postupci škole prije svega usmjereni u pravcu pružanja pomoći i podrške djeci. Ukoliko dijete pokazuje kontinuirane probleme u ponašanju na mlađem uzrastu, najprije tražimo procjenu opštinske Komisije za usmjeravanje djece sa razvojnim teškoćama. Kada se radi o učenicima starijeg uzrasta, obraćamo se za pomoć stručnoj službi za djecu i mlade Centra za socijalni rad, sa ciljem da zajedno pomognemo porodici i djeci da prevaziđu nefunkcionalno ponašanje. Centru bezbjednosti smo se obraćali za intervencije iz njihove nadležnosti kada imamo saznanja da je bezbjednost učenika ugrožena u okruženju škole ili kada imamo saznanja da učenici organizuju tuče.
Saradnja među institucijama svakao može da bude bolja i kvalitetnija. Tome može da doprinese dobra volja svih onih koji se bave ovom teškom i kompleksnom problematikom. Traženje krivca i međusobno optuživanje nam neće pomoći u zajedničkoj borbi protiv nasilja.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još