Seoski, brodski ljekar, kandidat za predsednika Jugoslavije…dr Jovićević u Virpazar je doveo svijet

Zahvaljujući dr Deanu Jovićeviću varošica Virpazar je prije 40 –tak godina „izašla“ iz granica nekadašnje SFRJ, bila prepoznatljivija na mnogim merdijanima, u zemljama koje su imale ekološke pokrete zelenih. Omiljeni seoski doktor, uvaženi brodski ljekar na MSC kompaniji koji je s voljom radio svoj posao, ljekar koji je volio ljude, ponosio se svojim korjenima i Rijekom Crnojevića, i Virpazarom, ljepotama Skadarskog jezera.
Vidio je dr Dean cijeli svijet: civilizovanu Evropu, divlju Afriku, daleku Ameriku, mnogoljudnu Aziju… ali se sa posebnom radošću vraćao u Virpazar. Zbog njega u Virpazar su dolazile diplomate, potomci kraljevskih porodica, glumci, pisci, ekolozi…Zašto – To znaju svi koji su imali čast poznavati dr Deana Jovićevića- poliglotu koji je govorio engleski, italijanski, francuski, njemački jezik.
Ljekar, dijete ljekara, rodio se u Risnu 1950. godine.
Čini se da mu je bilo „zapisano“ da putuje od djetinjstva, prvo zbog očevog pa njegovog zanimanja.
Nakon, kako je govorio „godišnjih“ selidbi, od Boke, Podgorice, Berana, Pljevlja, Nikšića…13-godišnji osnovac , sa roditeljima obreo se u Etiopiji. U Africi je pohađao etiopsku osnovnu školu, engleski i francuski koledž.
-Puno puta su mi rekli da sam darovito djete . Prvi put u stranim školima sam čuo da posjedujem intelektualnu znatiželju. Otac bi znao da kaže- Pazi mali, to može skupo da košta. Maštali smo da se ja školujem u Kembridžu. Međutim, desilo se nešto što ja nisam mogao da razumijem u tim godinama – pa smo se vratili u Jugoslaviju i Medicinski fakultet sam upisao i završio u Nišu, pričao je dr Dean u čijem životu čini se ništa nije bilo slučajno, pa ni činjenica da je na njegov povratak Virpazar „čekao“ punih 20 godina.
-Virpazar 20 godina nije imao ljekara. Povremeno bi ordinirao neko od doktora, i vjerovali, ili ne, dvije decenije je bio raspisan konkurs za ljekara . To mjesto je sudbinski mene čekalo. Znao sam da ću baš u Virpazaru osnovati porodicu, i sa suprugom Smiljom izroditi troje djece: Saru, Unu i Luku, s ponosom je dr Dean govorio o vremenu kad je bio seoski ljekar.

-Seoski ljekar! Ja se tim periodom moje prakse izuzetno ponosim. Kafka je se u svom djelu „Seoski liječnik“ najbolje definisao – Ko jednom pođe putem varljivog zvuka noćnog zvona, to nikad popraviti neće. Tako je sa ovim ambijentom- Jednom kad on počne vama da se otkriva, tu kraja nema… Kad sam došao u Virpazar sreo sam interesantne ljude, znao sam i kad su mi naklonjeni, i kad me obmanjuju, a znao sam i da ovo mjesto ima tu nevjerovatnu, neotrkrivenu prirodu, blizinu moru i odličnu klimu, pričao je dr Dean koji je volio vrletne staze oko Skadarskog jezera, toliko volio da je tu ljubav nenametljivom lakoćom prenosio na prijatelje, poznanike…“ Pustoš je ta koja fascinira. Svaki put iz te pustoši iznikne nešto novo, novi detalj koji privuče pažnju…“

Nakon prve reportaže koju sam napisala o dr Deanu Jovićeviću 2007. godine kao brodskom ljekaru na luksuznim kruzerima – „Stajati čvrsto na nogama,a biti na vodi“ svaki sledeći razgovor bilo je novo otkrivanje, kao čitanje enciklopedije. U maniru rođenog gospočeta, vrhunski intelektualac širokog obrazovanja bio je zabavan sagovornik od koga se mnogo moglo naučiti.
-Vidjeti svijet je neprocjenjeno bogatstvo. Upoznati ljude u neobičnim situacijama pomaže u kreiranju samospoznaje i stavova prema životu. Putovati ne znači samo upoznati nepoznato, nego biti i svjedok mnogih tajni i misterija. To je život na luksuznom kruzeru kada se svako jutro budiš u drugoj luci, vidiš različite kulture dalekih zemalja,ali nedeljno i po 1.000 – 2.000 ljudi… A, kad se vratiš kući živiš snove koje imaš na brodu. Čeka te toplina zagrljaja najdražih, pričao je dr Dean.
Rijetki, veliki ljudi imaju dar da pojednostave život.. Dr Deja je to maestralno znao. Sa posebnim šarmom bi znao da objasni i sopstvenu ljubav prema ekologiji i spontano bi sagovorniku otvorio vidike objašnjavajući da je za termin ekolog- primjereniji ambijentalista- čovjek koji uživa u svom okruženju.

U Dejovom društvu uživali su i poznati i priznati i urbani i seoski ljudi…često mu je pisala predsednica svih evropskih zelenih Hajdi Hautala, članica Parlamenta Finske,ambasador Južne Koreje u Vatikanu Li, potomci Karađorđevića, neobuzdani Uroš Tošković – najpoznatiji beskućnik koji je toplinu doma volio da „živi“ upravo kod dr Deana u Virpazaru, pa godišnje odmore u Virpazaru provodio je glumac Lane Gutović, književnici Svetislav Basara, Isidora Bjelica…Jedan od svojih romana „Voleti i umreti na Karibima“ Isidora Bjelica je posvetila medicinskom timu kruzera „Lirika“ koji je vodio dr Dean.
Na brodu, pričao mi je, ljudi su komunikativniji, preskaču se uvodi.

-Ljudi su upućeni jedni na druge. To je prostor na kojem važi potpuno druga fizika. Dešava se da plovimo na 10.000 metara dubine i vodena masa utiče na fiziologiju. Utiče na razmišljanje . U takvim situacijama veoma su interesantni snovi. To su dokumentarci bez vremena. Snovi iz prošlosti, vezani za budućnost. To je kao „već viđeno“, tako je opisivao tu pararealnost,a kad bi se dotakao gena pričao je o dedi koji je bio ađutant kralja Nikole.
-Kad je knjaz Nikola morao da ode u emigraciju, ađutant je ostao sa njim. Deda je imao običaj da sakuplja, zapaža, bilježi – nekakvim širokim pogledom. Geni su to. Zajednički nam je taj globalni pogled na svijet koji nas okružuje. Za mene, najvrijednije što je ostalo od dede je to što je zapisao. Mali dnevnik u kome je bilježio zapažanja sa putovanja po Evropi, Turskoj, u raznim zemljama gdje je putovao sa knjazom, pričao je Dejo.

Ako sudbina postoji, a biće da nešto postoji, u neotkrivenoj energiji kosmosa, dogodilo se 2.marta 2021. godine kada dr Dejo umro, i to na isti dan kad i njegov otac. Kao da mu je bilo „zapisano“ od djetinjstva da prati svoj genetski kod
Ponosan na dedu, oca čiji je gen nosio, a noć uoči vječnog odlaska, srećan na osoben način i u teškoj bolesti kao i u bezbrižnim vremenima, jer je čuo glasove kćerki Sare i Une ispred Opšte bolnice u Baru, gdje je dr Dean Jovićević (71) preminuo od posledica posledica koronavirusa.

Ljudi ne umiru, sve dok žive oni koji ih se sjećaju.
Dobrim djelima, spašenim životima čiji broj ostaje vječita nepoznanica odanog i posvećenog ljekara, vrhunskog intelektualca, višedecenijski aktivista na zaštiti životne sredine, dr Dean Jovićević zaslužio je da ga spominjemo.
Iz bogate i sadržajane biografije ljekara mnogo je priznanja – Dr Dean Jovićević sa adresom u Virpazaru je počasni građanin Linkolna (SAD), dobitnik međunarodnog priznanja italijanskog grada Ređo, dobitnik Zlatnog Hipokrata… Član Malteških vitezova.
Dr Dean Jovićević kandidat za predsednika Jugoslavije 1991.godine. Nikada nije bio član niti jedne političke partije. Od svih nagrada, sa najviše ljubavi i topline je govorio o svojoj djeci : Sari, Uni, i Luki, unucima: Borisu i Davidu.
