Patnje i privilegije zakletih djevica, i surovosti zbog potrebe produžetka loze

 Patnje i privilegije zakletih djevica, i surovosti  zbog potrebe produžetka loze

Imati sina po svaku cijenu danas omogućava  savremena medicina, a u minulim vremenima u nekim porodicama  bez muškog potomka  lozu je produžavala virdžina. Spona surovosti današnjeg i minulog vremena!

Jasno je da se zloupotrebljavaju prenatalni  testovi i otkrivanje pola u ranoj  trudnoći, rade  selektivni abortusi o kojima se ne priča, jer za zdrav razum dovoljan je podatak da je u Crnoj Gori od 2011. do kraja 2020. godine  rođeno  2.922 dječaka više nego djevojčica što je zabrinjavajući  disbalans.

Predsjednica Udruženja Roditelji, Kristina Mihailović, ukazuje   da u Crnoj Gori već dugo imamo trend igranja sa prirodom, što, prema njenim riječima  “nikad ne izađe na dobro”.

Surovo svakako. Surovo danas, surovo i  vrijeme virdžina.

Virdžine su   zavjetovane  na vječno djevičanstvo,  žrtvovale su svoje tijelo, ali i dokazivale  koliku jačinu i spremnost moraju da podnesu živeći život muškog roda u tijelu žene. Zbog svih tih „muških“ aktivnosti koje su obavljale,  vremenom bi njihovo  tijelo poprimilo mnogo muških karakteristika. Sa druge strane, u vremenima kad se žene nisu ni za šta pitale, virdžine su imale  slobodu ići  kuda su htjele, biti u muškom društvu, odlučivati o svim bitnim stvarima porodice.  Neke od njih su čak išle u rat. U njihovom životu, nije bilo baš mjesta  emocijama, osim jedne koja je bila naglašena i zajednička za sve virdžine- antipatija prema drugim ženama, pa čak i mržnja.

Fot.Stana Cerović, poslednja crnogorska virdžina

 Poslednja crnogorska vidžina Stana Cerović, umrla 2016.  u staračkom domu u Risnu u 85- godini života, a  tema o virdžinama  aktuelizovana je  u Južnoj Americi.

U dužoj listi osobenosti koje ima Crna Gora,   fenomen virdžina sadrži mnoge  zagonetke i za naše prostore, teško je razumljiv  i u ovom dijelu Evrope, a tek za druge kulture  ujedno je i fascinantan  i tajnovit. Po etnografskim mapama  najviše primjera zakletih djevica je bilo upravo u Crnoj Gori. Ovo je rezultat dvogodišnjeg istraživanja profesorke  Isidore Popović.

U  svom magistarskom radu “Virdžina Stana Cerović – Diskurs Moć i Muškost”,  Isidora Popović  bavila se izučavanjem fenomena virdžina i to na predlog mentorke iz Brazila Denise Gabriel Witzel (Deniz Gabriel Vicel) . Dvije godine Isidora je  provela u Brazilu na Univerzitetu  UNICENTRO/ PARANÁ.

-Fenomen virdžina je jedinstven i vezan isključivo za Dinarski dio Balkanskog polustrva, to jest za planinske predjele gdje su uslovi za život bili jako teški. To znači da nigdje u svijetu, osim na ovoj već spomenutoj teritoriji, ne postoji fenomen virdžina kao regularna pojava sa specifičnim razlozima i uslovima za njihovo zavjetovanje na vječno djevičanstvo. Bitno je napomenuti da na tim mjestima su vladale određene istine koje su bile aktuelne u jednom određenom periodu. Čim je ovaj posebni tip patrijarhata prestao da postoji, prestao je postojati i fenomen virdžina, kaže Isidora.

Fot. Prof. Isidora Popović- virdžine su velika zagonetka

Prema njenim saznanjima, razlozi za taj zavjet su bili različiti, a među njima su i  prijetnja od krvne osvete, prilikom koje, kao što  znamo, samo muškarci mogu biti ubijeni, izbjegavanje neželjenog vjenčanja,  teški poslovi u surovim prirodnim uslovima koji su zahtjevali mušku snagu.

-Sve to je uslovio poseban vid patrijarhata, koji možemo slobodno nazvati balkanskim, u kome je žena imala određenu i ogrničenu ulogu, ali koje su u tom periodu (prva polovina XIX vijeka, kada imamo prve primjere prema pisanim izvorima) žrtvovale svoje tijelo, navike, ponašanje u cilju rješenja „problema“ zbog nedostatka muških potomaka i obavljanja „muških“ radnji. Na kraju mogu reći da, sa svim ovim analizama koje nosi moj rad, dolazimo do nekih opštih tema koje svjedoče o tome koliko smo kompleksna bića i koliko sve naše navike, običaji, identiteti su određeni pravilima koje društvo propisuje i na koje jezik ima veliki uticaj, navodi  Isidora

Fot. Detalj iz filma „Virdžina“ RTS

Isidora ističe – virdžine su  velika zagonetka. Objasniti  profesorima i studentima iz Brazila, ko su bile vidžine bio je  izazov. U toku istraživavanja ove jedinstvene pojave Istidora je kaže,  saznala  dosta o našoj kulturi, istoriji kao i o položaju žena kod nas.

-S obzirom na to da sam analizu svih primjera virdžina svela na jedan primjer posljednje crnogorske virdžine Stane Cerović, koja ima sve najznačajnije odlike fenomena, otkrila sam dosta nevjerovatnih stvari o njenom putu, to jest, ostvarivanju da postane muškarac, kaže Isidora

Stana je bila peta, najmlađa kćerka u porodici gdje nije bilo sinova, i koja je od malena učena da postane muškarac.

-. Zbog toga je i dobila ime Stana, koje po tradiciji je davano u porodicama koje su htjele da se rodi barem jedan sin, a ne toliko kćerki. Jedan jako važan podatak koji se oslikava u jeziku i koji svjedoči o tome koliko su za crnogorske familije bili bitni sinovi, koje kćerke ne doživljavaju kao, ako smijem reći, skroz ravnopravne sa sinovima, jer će one da se udaju i odu iz kuće. U tom njenom procesu postajanja viržinom jedna od najjačih osobenosti prisutne kod praktično svih primjera virdžina je mržnja prema ženama. E, upravo ta karakteristika koja me je najviše zatekla i ostavila poseban utisak u vezi sa ovom pojavom. Stana nikada nije prihvatala žene novinarke koje bi dolazile da je intervjuišu, one bi uvijek sa sobom dovodile nekoga od muškaraca koji bi čitali pitanja, jedino tako bi im dala neki odgovor. Takođe, slika mlade Stane sa sestrom na kojoj je ona u odijelu, kratke kose, koja je molila fotografa da joj doda kravatu, ne bi li što više ličila na muškarca i razlikovala se od žena. Tu sam shvatila koliku želju su one imale opravdati tu njihovu požrtvovanost i ulogu muškarca, objašnjava Isidora

Fot- na predlog mentorke iz Brazila Denise Gabriel Witzel isidora se bavila fenomenom virdžina

Na pitanje – Koliko je viržinama  taj nametnuti status u društvu bio privilegija, ili patnja, Isidora kaže da  su to  pitanja na koja je nemoguće  precizno odgovoriti.

– Moj cilj je bio predstaviti i najmanje detalje ove pojave koje otkrivaju proces postojanja virdžine. Svaki od čitalaca može da ima poseban utisak o tome. Po raznim Staninim reportažama, intervjuima i člancima pisanim o njoj zaključujemo taj njen ponos što je ostala u kući Cerovića, što nije otišla kao i sve druge žene, što ima ko slaviti slavu, raditi muške poslove, pričati o istoriji svog plemena i produžiti lozu porodice Cerović za samo još jednu generaciju. Takođe, u jednom intervjuu sa holandskim antropologom Rene Gremoom, kada ju je pitao da li bi bilo nešto drugačije da joj je brat preživio, (Stana je imala mlađeg brata Miloša koji je kao jako mali preminuo), odgovorila mu je sa sjetom i tugom: Definitivno. Sve bi bilo drugačije, prenosi Isidora Stanino razmišljanje.

Virdžine su se najviše družile sa muškarcima, igrale karte sa njima, išle u lov, pušile, pile alkohol, koristile psovke, i u nihovim razgovorima kako kaže Stana, nije bilo ženskih tema. Ona je izričito odbijala da radi ženske poslove, ističe Isidora dodajući da virdžine prihvatajući ulogu muškarca, morale su razvijati  one tipične karakteristike muškosti, a emocijama nije bilo  mjesta.

Foto:detalj iz filma Virdžina-život muškog roda u tijelu žene

-Tokom njihovog ostvarivanja kao muškarca,  morale su se konstantno dokazivati kao dostojan ne samo muškarac, već i domaćin jedne porodice. Sačuvati poštenje svog plemena. Stana je bila ta koja je čak dala blagoslov za udaju jednoj od sestara, što je bila inače uloga oca. Sve su to bile obaveze koje su od njih bile očekivane i na taj način ih svrstavale u jedan među prostor, između žene i muškarca, navodi Isidora

Virdžine su značile i  produžetak loze  porodice, ali samo za jednu generaciju!

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još