Drveni čun čuva crnogorsku tradiciju, a Marko Brnović stari zanat od zaborava

 Drveni čun čuva crnogorsku tradiciju, a Marko Brnović stari zanat od zaborava

Interesantno je kad mladi ljudi čuvaju od zaborava stari zanat. Marko Brnović (33) porijeklom iz Žabljaka Crnojevića bavi se ručnom izradom drvenih  čunova. Zanat je naučio je od oca Janka, otac od đeda… Porodica Brnović, kaže Marko, preko 150 godina se bavi izradom drvenih brodova. Marko je peto koljeno koji je nastavio porodični posao.

Čun, nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, prepoznatljivost Skadarskog jezera – Fot: B.Dabić

Za deset godina Marko je napravio preko 500 čunova koji se uglavnom koriste za prevoz Skadarskim jezerom. Mada, kaže naš sagovornik, drveni čamac naručuju i za vožnju morem.

Skadarsko jezero od pamtivjeka za žitelje ovog kraja značilo je život. Čun, nekada glavno prevozno sredstvo, podrazumijevao je opstanak.  

Uz praktičnu upotrebu za prevoz putnika, robe, za ribolov, čun čuva dah prošlosti. Upravo to daje  posebne draži za graditelje čunova.

-Gradnja čuna nije ni lak,  ni jednostavan posao. Čamac se radi “na osjećaj”, uz pomoć oštrog oka majstora i uz iskustvo. S početka meni je značilo i očevo prisustvo, njegova sugestija jer ako se jedna daska pogrešno ugradi – rabota neće valjati. Čun mora biti simetričan da bi na vodi bio stabilan. Voda je u stvari vaga koja ga niveliše. Da bi bio stabilan daske moraju da budu iste krutosti i težine. Daska je živa stvar, morate je osjetiti i znati kako s njom, u koju se stranu savija… Ako pogrešno procijenite drvo, čamac neće valjati. Teslica je glavni alat za gradnju čunova i uprkos napretku tehnologije dosad nije napravljena električna, objašnjava Marko.  

Marko: „Da bi čun bio stabilan, daske moraju da budu iste krutosti i težine“

Brnovići za spajanje dasaka koriste eksere, “koji se zakivaju sa dvije strane”.

Marko otkriva  u čemu je suština trajanja  ovog drvenog čamaca.

-Čun je prilagođen ćudima Skadarskog jezera. Zahvaljujući specifičnoj izradi i konstrukciji stari drveni čun najbolje odolijeva prilikama  na jezeru kada duvaju jaki vjetrovi, zato je i danas na cijeni. Za Skadarsko jezero su se pokazali najboljim. Turisti vole da se voze tradicionalnim čunovima. To je njima oseban užitak. Ugođaj.  Čun, se takođe, koristi   za ribolov, kaže Marko.

 Uz vješte ruke, zanatske vještine u obradi,  važna je  procjena  izbora  vrste drveta.  

Draž vožnje   čunom  je što njim možete  kroz plitke vode, kaže Marko

-Koristimo borovinu.  Čunove izrađujemo od  vrste bora – munika. Pokazala se kao najbolja ova   borovina koja raste na planinama Štitovu, Bratkovu, Maganiku…  Smola je kod ovog drveta ravnomjerno raspoređena što nama olakšava rad. Građu je najbolje brati u zimskom periodu, kad priroda miruje. Ako se drvo bere tokom ljeta lakše ga napadaju paraziti i brže trune, Vijek čuna je u prosjeku deset godina. Čun treba čuvati zimi u zavjetrini, da mu vjetar ne šteti. Ljeti mu je najbolje u vodi,  objašnjava Marko dodajući da mu je potrebno u prosjeku oko 15 dana da izradi čun.

Tradicionalni drveni čun po atraktivnosti nema alternativu.

-Skadarsko jezero je specifično –  ima rijeke, žalica, potoka i različite su dubine pa su čunovi veoma pogodno prevozno sredstvo da se zađe skrovita mjesta. Draž vožnje   čunom  je što njim možete  kroz plitke vode, kaže Marko dodajući da prema  istorijskim podacima čun se na Skadarskom jezeru koristio  još od rimskog doba. 

Tradicija krstarenje Skadarskim jezerom drvenim čamcem

Čunovi su prepoznatljivost Skadarskog jezera – nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.

Čun – čudesna drvena  barka  u bajkovitim močvarnim vodama Skadarskog jezera, među staništima ptica, sa ribarskim mrežama, svjedoči brojnim zanimljivostima…a  kako nekada tako i danas  čuva crnogorsku tradiciju.

Avatar

Biljana Dabić

Pročitajte još