Dr Purlija: Nakon napada ili ujeda psa lutalice ostaju i fizičke i psihičke posljedice

 Dr Purlija: Nakon napada ili ujeda psa lutalice ostaju i fizičke i psihičke posljedice

Foto: jedro.bar

Psi lutalice na glavnom gradskom trgu i šetalištu ili unutar i ispred ulaza stambenih zgrada slika su na koju su se naši sugrađani odavno navikli. Novac koji opština na godišnjem nivou izdvaja za odštetu građanima nakon napada ili ujeda pasa dostiže cifru od nekoliko desetina hiljada eura, ali od materijalne strane ove problematike, možda su važnije moguće dugotrajne psihičke posljedice koje nakon napada ili ujeda psa ostaju. Ovim povodom, za Portal Bar govori psihijatar dr Branka Purlija.

“Psi lutalice su problem koji pogađe sve – društvo u cjelini, ali i zdravstveni sistem. Nedužna je i žrtva, ujedena od strane psa nepoznatog vlasnika, ali i beslovesna životinja koja nema dom”, počinje razgovor za Portal Bar dr Purlija.

Nikome nije prijatno kada ga juri ili ujede pas lutalica. Pse ne možemo da krivimo. Ali na nadležnima je, ali i nesavjesnim građanima, da se mnogo više potrude da se ovaj, maltene decenijski problem u Baru, konačno riješi.

“Kao psihijatru, od 2012. godine javljao mi se na pregled veliki broj ljudi nakon ujeda psa lutalice – zbog straha, akutne stresne reakcije, a kasnije i razvoja fobije. Kao vještaku psihijatrijske struke, imala sam priliku da do unazad tri godine vještačim u bezbroj predmeta. Pas nepoznatog vlasnika, odnosno lutalica, ujeda obično “bez najave“, dakle bez prethodnog lajanja i režanja i nenadano u čak 90 odsto slučajeva – dok šetate, bacate smeće, vozite bicikl, motocikl… Zabilježen je i nezanemarljiv broj ujeda djece, čak i u kolicima, ali i trudnica”, navodi dr Purlija.

Kada govorimo o lokalizaciji ujeda, dr Purlija nakon višegodišnje prakse kaže da psi lutalice uglavnom ujedaju u predjelu podlaktice, ruku i potkoljenica. Nerijetko, osoba ima više ujednih rana i to ne samo od jednog psa, već od grupe lutalica.

Nakon ujeda, žrtva treba da što prije zatraži hitnu medicinsku pomoć.

“Odmah nakon ujeda osoba obično najbržim putem odlazi u HMP gdje se vrši previjanje i toaleta rane. Zatim, odlazi kod izabranog doktora gdje se prepisuje antibiotik i antitetanusna zaštita, nakon čega se upućuje u epidemiološku službu gdje se vrši epidemiološki nadzor. Najčešće, osobe primaju antirabičnu zaštitu koja se daje u 5 doza u desnoj i lijevoj ruci naizmjenično”, precizira naša sagovornica.

Sve ovo izaziva fizički bol i strah.

“Osobe koje su pretrpjele ujed ili napad psa često posjećuju psihijatra. Strah može trajati do 3 sedmice, kao posljedica akutne stresne reakcije, a može preći i u fobiju koja bitnije ne utiče na kvalitet života, ali svakako onemogućava svakodnevno normalno funkcionisanje osobe kada ugleda psa u svojoj blizini. Sve to zahtijeva ozbiljan tretman od strane psihijatra ili psihologa, kako bi se otklonile posljedice”, zaključuje dr Branka Purlija.

Jedno od mogućih rješenja ovog problema je izgradnja azila na koji se godinama čeka. Najveća “kočnica” do sada je bila lokacija, no lokalni parlament je na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici usvojio odluku da se azil za napuštene životinje izgradi u Mišićima, na granici barske i budvanske opštine. Novac za izgradnju azila predviđen je i budžetom Opštine Bar.

Naslovna fotografija : jedro.bar

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još