Da li nam je došla škola budućnosti?

 Da li nam je došla škola budućnosti?

Foto: cdm.me

Sve je više novih zanimanja koja zahtijevaju digitalne kompetencije i informatičku pismenost koje se stiču praktičnim iskustvom, a ne samo iz udžbenika, pa je onlajn učenje dobra prilika za razvijanje tih vještina kod djece. Zato ne treba odbaciti internet nastavu u kombinaciji sa redovnom i kada prođe pandemija, kaže za Portal Bar pedagogica u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić“ Tanja Vujović. Onlajn nastava koncept je sa kojim su se naši nastavnici susreli tek prije mjesec dana, zbog pandemije, iako ista u pedagoškoj praksi postoji godinama. O prednostima i nedostacima učenja na daljinu razgovarali smo sa pedagogicom u barskoj osnovnoj školi Tanjom Vujović.

„Učenje na daljinu postoji već dugo u pedagoškoj praksi mnogih zemalja. Mi smo se po prvi put u tome oprobali tačno prije godinu dana. U početku je to bilo znatno teže nego danas, škole i nastavnici su se snalazili kako su znali i umjeli u uslovima koji su bili daleko od idealnih. U međuvremenu su školama ponuđene platforme za realizaciju onlajn nastave“, kaže za Portal Bar Vujović, ističući da je najšire prihvaćena Tims aplikacija preko koje se, tokom prvog polugodišta ove školske godine, odvijala nastava za starije osnovce (sedmi, osmi i deveti razred) i za učenike drugog, trećeg i četvrtog razreda srednje škole.

Vujović, Foto: Privatna arhiva

S obzirom na uslove u kojima se prešlo na ovakav vid nastave, nije se, u startu, mogao očekivati zadovoljavajući kvalitet učenja.

„Ova promjena u nastavi, odnosno učenju, se desila iznenada, nametnuta je pandemijom, a nije rezultat promišljanja i pripremanja za promjenu obrazovne paradigme. Stoga ni kvalitet ovog vida učenja nije mogao biti zadovoljavajući. Proteklih godinu dana se, u profesionalnim krugovima ali i u široj javnosti, dosta razgovaralo o tome da li je ovaj oblik nastave dobar i koji su njegovi nedostaci“, kaže Vujović.

Kvalitet ovog oblika nastave ne zavisi, kako naša sagovornica smatra, samo od toga što se odvija na daljinu, već mnogo više od sposobnosti nastavnika i učenika da je primenjuju.

„Naši nastavnici nemaju dovoljno iskustva u onlajn nastavi, a zbog loše opremljenosti škola i slabe internet konekcije nisu u prethodnom periodu praktikovali onlajn učenje. Za takvu promjenu je potrebna edukacija nastavnika i primjena novih vještina i znanja u neposrednom radu s učenicima. Tako i ne čudi da su onlajn časovi u velikoj mjeri ličili na časove u klasičnoj učionici, dominirala je predavačka nastava dok je interakcija među učenicima smanjena. Internet, kao prostor na kome se realizuje onlajn nastava, nam nudi mnogo mogućnosti za dinamičnu, multidisciplinarnu nastavu, za angažovanje svih učenika, kao i mogućnosti za prilagođavanje nastave individualnim sposobnostima i potrebama djeteta. Da bismo to mogli da realizujemo  treba i da poznajemo određene veb-alate i softvere za rad. Onlajn svijet je blizak našoj djeci, motivisani su da ga istražuju, onlajn nastava je prilika koju treba da iskoristimo da ih bolje informatički i digitalno opismenimo“, ističe Vujović.

Ona naglašava da ne možemo reći da je nastava koja se odvijala onlajn tokom prošlog polugodišta zaista zadovoljila standarde onlajn nastave, te da, „ne čudi nezadovoljstvo nastavnika, roditelja i samih učenika onlajn učenjem, koji su jedva dočekali povratak u školske klupe“.

U proteklih godinu dana u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić“ rađena su i istraživanja koja pokazuju da su učenicima najviše nedostajale socijalne aktivnosti – druženje s vršnjacima, kao i neposredan kontak s nastavnicima.

„Takođe ističu da im je teže da se koncentrišu i prate onlajn časove. Od problema u vezi sa nastavom na daljinu, učenici  su navodili da imaju problem sa lošim internetom, a manji broj djece nema internet u kući. Jednom broju učenika više odgovara onlajn nastava, navode da mogu lakše da prate nastavu, jer je disciplina bolja. Takođe, neki učenici ističu da se smanjilo vršnjačko nasilje. Roditelji mlađih učenika ističu da im je neophodna njihova pomoć i podrška tokom praćenja onlajn nastave, a da oni nisu uvijek u mogućnosti da to i urade“, sumira Vujović.

Iz svega ovog bi se moglo zaključiti da je u ovom „nadmetanju“, kaže Vujović, onlajn nastava gubitnik.

„Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo se okušali u ovom obliku nastave ne zato što smo to željeli i bili spremni već zato što nismo imali izbora. Kada se tome još doda i socijalna izolacija, smanjeno druženje, strah od posljedica pandemije, neizvjesnost u vezi sa njenim završetkom, gotovo da nemamo dobrih argumenata za odustajanje od ovog oblika učenja.  Ono nam se u stvari dešava i to van škole i bez njenog uticaja – generacije mladih stiču nova socijalna iskustva, nove vještine i znanja upravo preko interneta“, napominje pedagogica.

Na kraju, Vujović kaže da, škole u kojoj danas naša djeca uče odavno ne odgovaraju njihovim trenutnim, a vjerovatno ni budućim potrebama.

„Imajmo na umu da je sve više novih zanimanja koja zahtijevaju digitalne kompetencije i informatičku pismenost koje se stiču praktičnim iskustvom, a ne samo iz udžbenika, pa je onlajn učenje dobra prilika za razvijanje tih vještina kod djece. Zato ne treba odbaciti internet nastavu u kombinaciji sa redovnom i kada prođe pandemija. Školi predstoje velike promjene koje zahtijevaju uključivanje čitavog društva, vjerujem da će internet otvoriti mnogobrojne mogućnosti za učenje i da će se to odraziti i na školu. Zato bi bilo dobro da učimo na ovom iskustvu i što spremniji dočekamo te promjene“, zaključila je Vujović.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još