Čestitke novinarima pristižu svakog 23. januara, a mi smo i dalje na niskim granama

 Čestitke novinarima pristižu svakog 23. januara, a mi smo i dalje na niskim granama

Unazad nekoliko godina premijer, predsjednik, gradonačelnik svako na isti način čestita 23. januar, jer mu je neko iz kabineta rekao da bi bilo fino uputiti koju lijepu riječ, a zapravo, niko se konkretno nije pozabavio ovom temom. Da bi mediji, konačno, napredovali u Crnoj Gori potrebno je da medije vode ljudi koji su iz ove branše, bilo da su novinari ili kolege iz tehničke službe, ističe u razgovoru za Portal Bar novinar Dušan Vujović. Povodom 23.januara, Dana novinara, sa Vujovićem smo razgovarali o položaju novinara u našoj zemlji, prilikama koje su pružene mladim ljudima da uspiju u ovoj profesiji, ali i problemima sa kojima se predstavnici „sedmce sile“ suočavaju.

“Vrlo dobro se sjećam izvještaja za 2015. i 2016. godinu, kada je u Crnoj Gori novinarstvo bilo, žargonski rečeno, najgori posao, sa svih aspekata. Čak smo na drugo mjesto ostavili prosvetare, koji su do te godine bili apsolutni lideri u ovoj kategoriji. Ako smo tada bili na najnižim granama, danas smo u blatu, mulju i pravo je pitanje da li se može ova prelijepa i za mene najljepša profesija još više srozati. Skoro sam čitao kako je 14 radio stanica na početku ove godine sa sjevera Crne Gore prekinulo emitovanje signala za cijeli jedan dan u znak protesta, jer se nalaze u očajnoj situaciji. Ne znam kakav je dalji epilog, ali mimo standardnog rješenja „ključ u bravu“ niko ni ne spominje neko drugo”, počinje razgovor za Portal Bar Vujović.

Intervju sa Nikolom Vučevićem za RTV Novi Sad, Foto: Privatna arhiva

Za novinare, prema njegovom mišljenju, najveći problem predstavlaju poslodavci, naročito privatnici koji drže, mahom, radio stanice.

“To su ljudi koji nikada nisu bili u medijima, nikada nisu bili novinari i potpuno im je svejedno da li drže kafanu, butik, perionicu ili radio stanicu. Izdvojio sam, namjerno, radio stanice jer lično poznajem nekoliko takvih poslodavaca. U televizijskim kućama je, opet, takvih osoba neuporedivo manje, dok su u portalima, koji polako mijenjaju štampane medije, najmanje prisutni takvi ljudi”, kaže Vujović i dodaje da ništa bolja slika nije ni u lokalnim javnim emiterima.

“Većina direktora/direktorki postavljena je po partijskoj dužnosti, te vedre i oblače kako žele. Ne odgovaraju nikome, čak ni ljudima iz Savjeta koji često izgledaju kao da su izašli iz Mapet šoua. U privatnim medijima je posebno degradirana novinarska profesija. Poslodavci forsiraju neko striktno radno vrijeme, a nikome do glave ne dopire činjenica da novinari nemaju radno vrijeme! Novinar je stand by, on uvijek prati šta se i gdje događa, bez obzira koji vid novinarstva to bio”, kaže naš sagovornik.

Vujović: Istinski se nadam da će se neko pozabaviti stanjem novinara, Foto: Privatna arhiva

Veliki broj novinara radi za, kako kaže, presmiješnu platu koja rijetko kod koga prelazi više od 350, 400 eura, a radi se o fakultetski obrazovanim ljudima.

“Ako neko cijeni svoj rad, trud, više, sam sebi pravi medvjeđu uslugu. Poslodavci će pronaći nekoga ko će zarad publiciteta raditi i za 200 eura, a to što ta osoba ima problematičan akcenat i što koristi dva padeža, nema veze. U ovom slučaju veliku ulogu treba da odigra i Agencija za elektronske medije. Osoba koja piše NEZNAM, JELI, ČAK ŠTAVIŠE ne smije biti direktor, vlasnik, medijske kuće, ma koliko solventan on bio! Naravno, niko se tim povodom oglasio nije dokle god oni plaćaju sve dažbine. U principu mladi novinar koji razmišlja da zasnuje porodicu ili pak želi da pomogne svoju to u Crnoj Gori ne može da uradi ako se ne lati još nekog, dodatnog, posla”, smatra Vujović.

Foto: Privatna arhiva

Mimo finansijskog problema, novinari se često susreću i sa omalovažavanjem od strane poslodavaca koji neće pohvaliti niti primjetiti dobar prilog, reportažu, intervju koji je novinar odradio kako za sebe, tako i za firmu.

“Neki će upitati: „Šta ja imam od toga?“, misleći kako taj intervju nije donio konkretnu zaradu, drugima je apsolutno svejedno kako je to odrađeno jer su na budžetu Opštine, a treća jako mala grupa poslodavaca, nadređenih, će uputiti ili pohvalu ili kritiku koja ni u jednom momentu nije maliciozna. Da bi mediji, konačno, napredovali u Crnoj Gori potrebno nam je da isforsiramo ovu treću grupu poslodavaca. Potrebno je da medije vode ljudi koji su iz ove branše, bilo da su novinari ili kolege iz tehničke službe”, ističe mladi novinar.

Takođe, dodaje, treba da se prekine sa praksom partijskog zapošljavanja, posebno u medijima.

“Upravo smo u Baru imali, do prošle godine, situaciju da je jedna osoba pokrivala nekoliko radnih mjesta u istom trenutku (direktorka/urednica, novinar, dopisnik plus angažman na manifestacijama koje je organizovala TO Bar) i svaka čast na tome kad je imala tolike ambicije u poznim godinama, ali šta je sa popriličnim brojem mladih novinara, novinarki, koje nemaju ni prostor ni mogućnost da se oprobaju u medijima baš jer partijske aktivnosti diktiraju ko će raditi, a ko ne?”, kazao je Vujović.

Za emisiju „Sve o sportu – SOS“, na Televiziji Korona, Vujović je dobio i Specijalno priznanje Udruženja sportskih novinara Crne Gore

Crnogorsko novinarstvo ide u korak sa svijetom kada govorimo o tematskom napretku,

“ Ako govorimo o tematskom napretku, naši portali idu u korak sa svijetom i tu nema greške (izostavljam dnevno-političke portale koji nemaju veze sa novinarstvom ni sa etikom). Televiziji se u Crnoj Gori, po anketama, i dalje najviše vjeruje, ali su iste limitirane ljudstvom, sredstvima, pravima, malim zaradama, dok su nam radio stanice negdje između devedesetih i osamdesetih i produkcijski i tematski. Posebno mi je žao što pisano novinarstvo izumire zbog portala. Odrastao sam čitajući Novosti, a već dvije godine nemaju nijedan, posebno sportski, tekst koji me je više puta vratio na čitanje”, kaže Vujović.

U novinarstvu od 2005. godine, Foto: Privatna arhiva

Na pitanje zbog čega je odabrao novinarstvo kao svoj poziv, naš sagovornik kaže da nije siguran da li je on odabrao novinarstvo, ili ono njega.

“Od malih nogu sam bio fanatik za sportom i vidio sam sebe u sportu, međutim, kada sam kao tinejdžer počeo da slušam rokenrol tako se i radio izborio za svoje mjesto u mom odrastanju I formiranju kao osobe. Prvi put sam učestvovao na audiciji za voditelje Radio Bara 2004.godine, a do televizije, na kojoj sam i najviše zastupljen, došao sam pukom slučajnošću. Televizija Korona se otvorila 2008. godine, početkom te godine su krenuli radovi, a ja sam, uveliko, bio voditelj radijskog programa iste kuće. Jednog dana pokojni direktor Despotović došao je do radija jer mu je trebala osoba koja će stajati u virtualnom studiju dok tehničko osoblje isti ne podesi po odgovarajućim parametrima. Sa kosom dugom dobrano ispod ramena stajao sam i divio se tom čudu od tehnike, reflektorima, kamerama. Par minuta kasnije dali su mi mikrofon i rekli: „Pričaj bilo šta da isprobamo kako to djeluje sa zvukom“ i ja sam počeo da verglam fudbalsku najavu za taj dan, bukvalno, sve iz glave, bez pripreme, papira u trajanju od 5, 6 minuta. Šokirao sam i tehničko i tadašnje uređivačko rukovodstvo koje se nalazilo u režiji i rekli su mi da krećem sa novinarskom obukom, te da ću morati i da se šišam (naravno). Sa ove distance mi nevjerovatno djeluje činjenica da sam sa tek navršenom 21. godinom vodio prvi televizijski Jutarnji program u istoriji Bara i to sa koleginicom Biljanom Dabić 9. marta 2009.godine. I kasnije svaki naredni angažman, a bilo ih je mnogo, dolazio je spontano, s tim što mi je televizija Budva pružila ono što je želja svakog novinara – slobodu! Zato sam i kao novinar RTV Budva dobio skoro svaku nagradu do sada”, kaže Vujović.

Sa otvaranja Urban radija, u februaru 2019. godine, Foto: Privatna arhiva

Novinarstvo je jedina profesija koja vam daje mogućnost da maštate i da iz te mašte proizađe neka dobra ideja koju ćete poslije realizovati nekada na odličan, a nekada i na ne toliko atraktivan način koliko ste mislili, ističe.

“Iako sam diplomirani bankar, po obrazovanju, mislim da nijedan posao ne bih mogao da radim sa ovolikom strašću kao što je novinarstvo. Jeste da bi plata u potencijalnom mi bankarskom sektoru bila četvorocifrena, ali mi to ne bi priuštilu takvu duhovnu satisfakciju kao kada mi četvorocifreni broj istomišljenika čestita na društvenim mrežama, ulici, za neki intervju koji sam napravio”, kaže naš sagovornik.

„Ne znam da li sam ja odabrao novinarstvo, ili ono mene“, Foto: Privatna arhiva

Na kraju, Vujović kaže da se nada da promjene, na bolje, čekaju i ovu profesiju.

“Promjene, sa kojima je Crna Gora, konačno, krenula su proces za koji je potrebno vrijeme, ali se istinski nadam da će se neko pozabaviti stanjem novinara, makar kao što su se pozabavili prosvetarima. Unazad nekoliko godina premijer, predsjednik, gradonačelnik svako na isti način čestita 23. januar jer mu je neko iz kabineta rekao da bi bilo fino uputiti koju lijepu riječ, a zapravo, niko se konkretno nije pozabavio ovom temom. Zapravo, jesu. Kolege koje se bave istraživačkim novinarstvom su glavna tema i meta od strane političara. Istraživačko novinarstvo doživljavam kao krunu ove profesije, a zapravo je glava u torbi. Većina kolega jedva sastavljaju kraj sa krajem, svoje smiješne plate mnogi moraju da izbore i preko sudova, a najčešće bježe iz ove profesije bilo gdje. Na audiciji Radio Bara iz 2004. koju sam spomenuo, bilo je prijavljeno 56 osoba za mjesto voditelja programa. Od svih prijavljenih ja sam jedini i dalje u medijima. To je poražavajuća brojka”, kaže Vujović, dodajući da mladi novinari danas imaju jednu  prednost koju on nisam imao – društvene mreže.

“Uz kvalitetan rad i publikaciju društvene mreže bivaju i isplativije od rada u nekoj medijskoj kući. Dugo je i meni trebalo da se priviknem na činjenicu da ako sam odradio nešto dobro u program, a to nisam publikovao, kao da ga nisam ni radio. Jeste internet prezasićen svega i svačega, ali je malo kvaliteta. Savjet koji bih uputio je isti koji sam i ja dobio, davno, od Vojkana Milenkovića, a kasnije mi je to potvrdila i fantastična Vedrana Rudan – nemojte da se folirate! Nemojte pisati, pričati, o sreći ako to niste. Nemojte potencirati lažnu pozitivu i potrudite se da ostavite svoj pečat! Uvijek iznesite svoje mišljenje, pa makar ono bilo i pogrešno biće bolje, ostaviće jači utisak”, zaključio je Vujović.

U svijet novinarstva Dušan Vujović zakoračio je 2005. godine, kao voditelj na Radio Baru. Uporedo je radio vrlo ozbiljnu produkciju i završavao Gimnaziju “Niko Rolović”. Decembra 2007. prelazi u Radio Koronu, da bi 2008. Otpočeo jednogodišnji kurs obuke za novinara koji je bio plaćen i finansiran od strane, upravo, Korone. Sa Korone prelazi na TV Budva 2013. godine. Tu je, posle dvogodišnje pauze i dalje. Tokom 2014. bio je dopisnik RTS-a za primorje Crne Gore. Trebao je 2017. da pređem na zahtjev generalnog  direktora televizije Vojvodina (RTV) u Novi Sad, ali su problemi nastali oko papira, državljanstva. Bio je urednik Urban radija, a od 2019. novi/stari novinar RTV Budva. Više puta je nagrađivan za autorske sportske emisije, ali najznačajnija je nagrada došla 2015., kada ga je Udruženje novinara Crne Gore proglasilo najboljim mladim sportskim novinarom za tu godinu.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još