Bratić: Ovo dvorište će opet biti sastajalište sa kojeg će se nositi najljepša sjećanja

 Bratić: Ovo dvorište će opet biti sastajalište sa kojeg će se nositi najljepša sjećanja

Performans povodom dvije godine od sječe čempresa u dvorištu Gimnazije „Niko Rolović“ i Ekonomsko-ugostiteljske škole upriličen je danas. Događaju, koji je okupio više desetina naših sugrađana, prisustvovala je i ministarska prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, koja je ovom prilikom zamolila predstavnike Građanske inicijative da se nadležnom ministarstvu obrate jednim, objedinjenim, zahtjevom kako bi se dvogodišnji problem riješio u najkraćem mogućem roku.

„Sječom čempresa izgubljen je simbol grada Bara i dio grada na kojem su generacije đaka i profesora stvarale uspomene. Sa ovog mjesta krenula je građanska borba i odavde se pokazalo da je Crna Gora građanska država i da su ljudi spremni da se okupe oko zajedničkog cilja. Ne volim mnogo da obećavam, alij vjerujem da će sljedeće godine u ovo doba na ovom mjestu biti već realizovano rješenje koje će odgovarati svima, naročito ljudima koji su pokrenuli ovu inicijativu… Dinamika će biti brža, a krenućemo odmah sa inicijativom izgradnje vrtića na odgovarajućoj parceli“, kazala je ministarka Bratić.

Bratić: Biće donijeto rješenje koje će odgovarati svima, Foto: Aleksandar Kapa

Ona je kazala da joj je žao zbog svega što se prije dvije godine u Baru dogovorilo, ali da su stoljetni čempresi žrtva na oltaru velike građanske borbe, koji su doveli do jačanja građanske svijesti i promjene vlasti“.

„Vi ste pokrenuli iskru slobode sabravši se oko plemenitog cilja. Ovdje sam srela mnogo ljudi koji su elita našeg naroda i građanstva. Nadam se da će ovo dvorište opet da bude sastajalište sa kojeg će se nositi najljepša sjećanja“, kazala je ministarka Bratić, čestitajući prisutnima godišnjicu građanskog odbora uz želju da ostanu nepokorni i slobodni.

Foto: Nikoleta Pavićević

Predstavnica Građanske inicijative Nikoleta Pavićević istakla je ovo druga godina kako se ljudi koji su se borili za pluća ovog grada okupljaju u najružnijem školskom dvorištu u Crnoj Gori. 


“Nakon dvije godine, imamo sadnice mladih čempresa, nespretno zasađene i neokolčane, prepuštene vjetrovima i nezalivane – ostavljene da budu kazna i podsjetnik. Kazna svima koji su digli glas protiv ekološkog i društvenog zločina, a podsjetnik svima onima koji pomisle da ubuduće idu protiv devastatorskih ideja. Osim sasušenih čempresa, otvaranje vrtića i najava izgradnje novih širom CG od strane prethodnog ministra, a nekako nikako u našem gradu uprkos postojanju novca i lokacije – takođe je čin koji je služio kao podsjetnik i revanšizam za dignut glas protiv urbanističkog pakla”, kazala je Pavićević, ističući da je, “kao mali podsjetnik”, ispred zgrade Opštine Bar postavljen bilbord sa porukom da Bar pamti 17.01.2019. godine.

Pavićević: Bar pamti i ljude i čemprese, Foto: Aleksandar Kapa

“On stoji ispred opštine Bar kao podsjetnik da pamtimo – i ljude i čemprese. Bar pamti hrabre srednjoškolce, one koji su stražarili u parku po smjenama, one koji su spriječili sječu – jednostavne ljude koji su postali heroji. Bar isto tako pamti i one koji su ćutali, hapsili, sudili. Pamti uzdržane, sve one velike i važne koji su se u ključnim trenucima pokazali sitnim. Neko je dobro primijetio da oni koji su uzdržani dok se sprovodi represija nad drugima stoje na strani opresora”, kazala je Pavićević, dodavši da se skoro dvije godine čeka na odgovore – kada će biti izgrađen vrtić i šta će biti sa čempresima.

Godinu i 9 mjeseci je prošlo od posljednjeg zvaničnog bavljenja nadležnih institucija našim pitanjem. Godina i 9 mjeseci kako se gubimo u lavirintima nadležnosti i ne dobijamo

“Nakon svega, ostaje nada i vjera u neke bolje institucije na koje ćemo se svi lako navići. Institucije koje imaju sluha za dobronamjerne savjete i potrebe svojih građana, koje ne ignorišu glas struke i glas zdravog razuma. Institucije koje ne čekaju da zahtjevi odzvanjaju ulicama da bi ih čuli. Nada da ljudi koji se bore za svoje parče prostora neće biti prepoznati kao neprijatelji države i kapitalnih projekata”, navela je Pavićević.

Pavićević: Dvije godine čekamo na odgovore, Foto: Aleksandar Kapa

Ova lokalna priča, vjeruje Pavićević, imala je daleko veći značaj i uticaj od onoga čemu smo se svi mi prvobitno nadali.

“Želim da vjerujem da je ohrabrila mnoge druge da se izbore za svoje rijeke, šume i parče prostora. Najljepša društvena priča je zaslužila svoj epilog, a građani su zaslužili da vide rezultate svoje borbe – sređeno dvorište, vrtić i čemprese, i mi vjerujemo da ćemo takav epilog i dobiti”, kazala je Pavićević, zaključivši da je borba na ulicama završena i da je sada na institucijama sistema da riješe problem.

Predstavnik Građanske inicijative Stefan Đukić kazao je da se na ovom mjestu okupljaju treći put i da je zanimljivo koliko je različitosti u ta tri sastanka.

„Prvi put smo ovdje na ovaj datum bili u nevjerici. Saznali smo rano ujutro da su, uprkos dokazima i argumentima, organi tadašnje vlasti poslali motorne šege i drugu mehanizaciju kako bi uništili gimnazijski park, počupali prelijepe i višedecenijske čemprese, a nas, koji smo se tome usprotivili, iznijeli policijskom silom, neke i priveli. Činilo se u tom trenutku da moć zakona ne vrijedi ništa, jer je lokacija bila nezakonita, da moć argumenta ne vrijedi ništa, jer je na javnoj raspravi u SO pokazana superiornost predloga inicijative koja je kasnije nazvana “Držati uspravo”. Tada se činilo, da citiram divnog pisca Tolkina, da nikad i nije bilo previše nade, jedino budalaste nade i da će brutalna moć bagera, motornih šega uz policijske snage prevladati“, kazao je Đukić, dodavši da „ono čemu smo prisustvovali u narednih par mjeseci je iznenadilo sve – organizatore protesta možda i najviše“.

Đukić: Sledeće okupljanje u ljepšem ruhu, Foto: Aleksandar Kapa

„Tada se ispostavilo da su istrajnost, spremnost, nada i vjera u to da će dobro na kraju ipak da pobjedi daleko jače od bilo kakvog bagera, bilo kakve šege, bilo kakvog ministra. To je za nauk svima. Drugi put smo se okupili na ovoj, tada i sada, ledini, kao formalni pobjednici, ali bez previše razloga za slavlje. Od trenutka kada je obznanjeno da je naša inicijativa pobjedila svjedočili smo djetinjastoj kompleksaškoj reakciji ministarstva, ignorisanju, zaboravljanju ovog grada, sitničarskom kažnjavanju bunta. Djelovalo je nevjerovatno da oni koji treba da štite i da se zalažu za interes svih mogu biti tako niski da če radije gledati propast nego da učine nešto ispravno priznajući da su pogriješili. Ipak i tada i sada i od početka ove priče građani Bara, svjesni toga da su u pravu, nisu dozvolili sebi da pognu glavu i da zaborave šta je najbolje za njih i njihov grad, za nas i naš grad.Sad smo ovdje treći put, nažalost u malom broju zbog poznatih epidemioloških okolnosti i evo konačno svjedočimo plodovima ove borbe – vrtić će biti izgrađen na novoj, boljoj lokaciji, u projekat se ulazi, a uništen gimnazijski park obnovljen, vraćen onima kojima je pripadao – djeci i njihovim profesorima“, naveo je Đukić, dodavši da se nada da će sledeće okupljanje ovdje biti u ljepšem ruhu, među novim stablima i amfiteatrom.

„U međuvremenu ćemo, nadam se, biti u mogućnosti da zajedno sadimo i gradimo, jer ako smo nešto dokazali, to je da smo spremni da učinimo sve za dobro svih nas i našeg grada, a ako je nešto za nauk svima, to je da ne postoji ta sila kojoj se treba povinovati ako znaš da si u pravu, jer iako su nas prvo ignorisali, pa nam se onda smijali, pa se onda borili protiv nas, mi smo na kraju pobjedili“, naveo je Đukić.

Prisutnima se obratila i profesorica Ivana Joličić-Mećikukić, koja je, nažalost, tokom tadašnjih protesta doživjela spontani pobačaj, kazala je da je kao profesorka engleskog jezika i književnosti i majka dvoje djece koja se trudi da ih nauči pravim vrijednostima imala moralnu odgovornost da svojom primjerom pokaže djeci kako se voli i brani svoja zemlja.

Joličič-Mećikukić: Uprkos svemu, stojim uspravno, Foto: Privatna arhiva

“Za mene je sječa parka bila posljednja kap u moru zlodjela bivše vlasti, tih „patriota“ koje se već 30 godina uporno trude da što više unište našu drzavu i kojima mogu da zahvalim sto sam više od 10 godina vijerni član biroa za zapošljavanje. Prije dvije godine sam trudna došla u ovaj park da mirnim protestom branim Ustav i zakone svoje zemlje ne sluteći šta me čeka. Posle nehumanog tretiranja (ovjekovječenog snimkom) uslijedilo je protivzakonito hapšenje… Nakon davanja izjave su me odveli u bolnicu gdje sam poput okorjelog kriminalca morala biti u pratnji dvojice policajaca dok su pravi kriminalci slobodno šetali našom zemljom. Nakon svega što sam preživjela bivša vlast je smatrala da me treba dodatno kazniti, pa ubrzo dobijam i krivičnu prijavu, a sigurna sam da su zaslužni i za to što poslije protesta nikada više nisam dobila poziv da radim u školi u kojoj sam godinama radila kao zamjena”, kazala je Joličić-Mećikukić, dodavši da, uprkos svemu, ona “stoji uspravno”.

“Posebnu zahvalnost dugujem duhovniku Jovanu Plamencu i psihologu Branki Ćalasan, koji su mi svojim savjetima pomogli u najtežim trenucima.Iskreno se nadam da će buduća vlast u Baru učiniti da ovaj park ne samo svojom simbolikom već i svojom ljepotom postane ponos našeg grada”, kazala je Joličić-Mećikukić.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još