Baranin nakon naučne ekspedicije na Arktiku: U čizmama od foke kroz nepregledne zamrznute doline

 Baranin nakon naučne ekspedicije na Arktiku: U čizmama od foke kroz nepregledne zamrznute doline

Baranin Stefan Ćeklić, koji je diplomirao na Univerzitetu u Stavangeru, na smjeru za naftu i gas, kao član naučne ekspedicije boravio je na Arktiku. O istraživanju na Svalbardu – arhipelagu koji ima oko 3500 stanovnika, i čak duplo više polarnih medvjeda i opasnostima koje kriju nepregledne zamrznute doline, Ćeklić govori za Dnevne novine.

Tim je činilo 15 naučnika iz Norveške, Amerike, Danske, Njemačke, Švajcarske, Poljske, Ukrajine i Kine. Njihov zadatak bio je da postave opremu sačinjenu od specifičnih mikrofona koji mjere odziv primarnih i sekundarnih seizmičkih talasa koji se prostiru kroz medijum, a izazvani su površinskom i kontrolisanom detonacijom eksploziva. Na veliku žalost, operacija je otkazana na polovini trajanja zbog pojave pandemije Covid-19 na kopnenom dijelu Norveške, što je prouzrokovala totalno zatvaranje Svalbarda i obustavu svih neesencijalnih operacija, jer su bolnica i resursi na Svalbardu limitirani i nisu adekvatni u borbi protiv pandemije. Ovo je značilo da svi turisti i njegove kolege sa prebivalištem izvan Norveške moraju biti odmah evakuisani sa Svalbarda, dok je njihova oprema ostala na glečeru, sa prognoziranom totalnom štetom od 500.000 dolara.

Aurorin zeleni ples na nebu, Foto: Privatna arhiva

Kao student Univerziteta u Stavangeru, imao sam pravo da ostanem na Svalbardu koliko želim. Suočen sa izborom da ostanem još najmanje mjesec dana ili da se odmah vratim za Stavanger, koji je u tom momentu imao oko 2000 zaraženih, odlučio sam da je najsigurnija opcija da ostanem u Longyearbyenu – norveškom naselju koje je glavna baza za sve operacije na Sjevernom polu, a u posljednjih dvadesetak godina i turistička atrakcija”, počinje razgovor za naš list Ćeklić.

NEPRIJATNA TIŠINA ARKTIKA

Iskustvo boravka na Sjevernom polarnom krugu tako je postalo još unikatnije, a poslije evakuacije je na Sjevernom polu, ostalo oko 1000 ljudi, uključujući i stanovnike ruskog naselja Barentsburg. c i Ćeklić se osjećao, kako kaže, kao jedini čovjek u beskrajnoj ledenoj pustinji koja je bila svuda oko njega.

Imao sam dosta slobodnog vremena koje sam koristio za šetnje i istraživanje ljepota Svalbarda, Foto: Privatna arhiva

Ovakva iskustva čovjeku daju specifičnu percepciju i bitan su podsjetnik na njegovo mjesto na planeti, koliko je postigao kao vrsta i dokle je dosegao. Imao sam dosta slobodnog vremena koje sam koristio za šetnje i istraživanje ljepota Svalbarda. Interesantna je bila vožnja ledolomcem. Zvuk lomnjenja leda i tupe škripe pri sudaru leda i konstrukcije broda u neprijatnoj tišini Arktika ću doživotno pamtiti. Kao i posmatranje raznih vrsta ptica i periodične susrete sa fokama koje su odmarale na komadima leda”, prisjeća se Ćeklić.

To nisu  jedine scene koje će trajno ostati urezane u njegovo pamćenje.

Roštiljanje na zamrznutoj palubi našeg ledolomca je imalo specifičnu čar, ali i dozu ironije, u tom trenutku, na kraju svijeta u vrijeme kraja svijeta. Posebno se sjećam kada nas je kapetan probudio i rekao nam da brzo izađemo na palubu jer je primijetio polarnog medvjeda u daljini. Brzo sam se obukao i odjurio do palube, dok je i polarni medvjed od oko 600 kg lovio svoj doručak. Kao pravi kralj Arktika, nije se previše obazirao na nekoliko homo sapiensa na metalnoj konstrukciji, koji su bili očarani prisustvom njegovog veličanstva. Na sreću, ovo je jedini kontakt koji sam imao sa polarnim medvjedima”, priča mladi naučnik.

Polarni medvjed lovi svoj doručak, Foto: Privatna arhiva

LENJIN NA KRAJU SVIJETA

Zanimljiva je i posjeta napuštenom Sovjetskom gradu Piramidenu.

Vožnja motornim sankama do ‘grada duhova’ traje oko 6 do 7 sati, gdje sama vožnja predstavlja doživljaj za sebe. Prolazak kroz netaknute krajeve Arktika su možda neke od najljepših sjećanja. U ovom  gradu postoji mali hotel gdje živi troje Rusa koji ljeti primaju turiste koji se iskrcaju, kada se led povuče. Ovo nadrealno iskustvo, vratilo nas je u vrijeme kada je Sovjetski Savez bio jak i kada je Piramiden bio prizma moći Sovjeta na Arktiku. Prolaskom kroz napuštene prostorije mogu se primijetiti stvari, knjige, namještaj iz tog vremena koji su nekadašnji žitelji Piramidena ostavili za sobom. Zbog nepristupačnosti, ovaj gradić je ustvari odlična ‘vremenska kapsula’ koja uspješno čuva nasljedje tog vremena. Možda i najupečatljivija scena je bila bista Lenjina u centru napuštenog grada na kraju svijeta”, evocira uspomene Ćeklić.

Vožnja motornim sankama je doživljaj sama po sebi, Foto: Privatna arhiva

AURORIN ZELENI PLES NA NEBU

Svalbard u toku godine iskusi dva fenomena – polarne dane i polarne noći, koji zavise od položaja Sunca u odnosu na posmatranu tačku na Zemlji, tako da kada je na Arktiku dan na Antartiku je noć.

Tokom mog boravka na Svalbardu uspio sam da zapazim ove promjene i da iskusim polarni dan – kada Sunce ne zalazi. Pored ovoga, na moje veliko zadovojstvo, uspio sam da vidim i uzivam u Aurori, -anomalijama u magnetosferi naše planete, izazvanom solarnim vjetrovima sa Sunca. Posmatrao sam zeleni ples na nebu za koji se u sjevernoj mitologiji simbolizuje kao put do Valhalle, odnosno verzije raja”, objašnjava Ćeklić.

Svi članovi ekspedicije prošli su kroz kurseve preživljavanja, Foto: Privatna arhiva

DA BI PREŽIVIO, MORAŠ DA ZNAŠ KAKO DA ZASTRAŠIŠ MEDVEDA

Ekstremni uslovi Svalbard čine jednim od najnepristupačnijih i potencijalno najopasnijim dijelovima planete zbog loših terenskih i vremenskih uslova i broja polarnih medvjeda.

Po slijetanju, svaki posetilac je dužan da se upozna sa pravilima života na arhipelagu i potencijalnim opasnostima i ne smije da napušta primarne granice Longyerbiena bez naoružane pratnje. Članovi ekspedicija su obavezni da prođu osnovni sigurnosni kurs i kurs vožnje motornih sanki koje su glavno prevozno sredstvo u vrijeme leda i snijega”, kaže Ćeklić i dodaje da je, pored ovih, potrebno proći i kurs sigurnosti u slučaju kontakta sa polarnim medvjedima.

Ćeklić, Foto: Privatna arhiva

Izučavaju se razne metode zastrašivanja i odvraćanja polarnih medvjeda. Potrebno je znati kako se koristi signalni pištolj koji ispaljuje eksplozivnu kapislu, I kako se rukuje vatrenim oružjem, puškom visokog kalibra.Polarni medvjedi su zaštićena vrsta i u slučaju zloupotrebe odbrane ili lova istih snose se ogromne novčane i zatvorske kazne”, kaže Ćeklić.

U ledenom periodu i periodu kada se led topi veliku sigurnosnu prijetnju predstavljaju lavine.

Foto: Privatna arhiva

Svaki član ekspedicije kada je na “fieldu“ je u obavezi da ima poseban signalni uređaj koji bi registrovao lavinu i odmah alarmirao tim za spasavanje. Poželjno je imati i malu lopatu koja se koristi u slučaju otkopavanja iz zatrpanog snijega. Arktik je surov i nemilosrdan i možda jedno od posljednih mjesta na planeti gdje čovjek može da iskusi primarne porive i vodi bitku za život sa okolinom”, navodi naš sagovornik.

Arktik je surov i nemilosrdan, Foto: Privatna arhiva

ČIZMA GLAVU ČUVA

Potrkrijepljen dotadašnjim iskustvom, Ćeklić je znao da dobra priprema čini 50% odrađenog posla.

Pored naprednih fizičkih i psihičkih priprema bilo je bitno da obezbijedim komfornu i toplu odjeću i obuću. Na Svalbardu je temperatura dostizala i do -42 C, uz dodatni jaki vjetar koji čini da stvarni osjećaj ide i preko -50 C. U ovakvim uslovima veoma je bitno sačuvati tijelo od promrzlina koje trajno uništavaju nerve i mogu dovesti do amputacije određenih djelova tijela. Norvežani imaju jasan pristup ovom problemu koji rešavaju slojevitim oblačenjem odjeće napravljene od vune. Prvi sloj koji ide odmah uz tijelo je bitno da bude sačinjen od 100% vune jer obezbeđuje bitnu toplotnu izolaciju a i otpornost na vlažnost odnosno znoj. Zatim, drugi sloj treba da da dodatnu toplotnu izolaciju, dok treći čini skafander od specifičnog GORETEX materijala. Bitno je naglasiti da tokom vožnje motornih sanki treba nositi i četvrti sloj, specifičan debeli kombinezon, koji je otporan na jake vjetrove”, precizira Ćeklić, I dodaje da se lice mora hidrirati, a da je najbolji materijal za obuću napravljen od foke. Pored dobre odjeće i obuće, za svaki izlazak iz glavne baze, potrebno je spremiti dodatnu opremu.

Neophodno je slojevito oblačenje, Foto: privatna arhiva

“Signalni pištolj sa eksplozivnim i signalnim patronama, puška Mauser kalibra 7.92x57mm i municiju minimum 10 metaka, satelitski telefon, aparat za signal u slučaju lavine, mini lopata, dva termosa sa toplom i hladnom vodom kapaciteta po 1l kao i MRE obrok (gotova jela) koji je u prahu i u kontaktu sa toplom vodom postaje jestiv, jednu do dvije table crne cokolade za dodatnu energiju”, precizira Ćeklić.

Prah koji u kontaktu s vodom postaje jestiv, Foto: Privatna arhiva

CRNOGORSKA ZASTAVA NA SVALBARDU

Na Svalbardu se zavijorila i crnogorska zastava.

Bila mi je ogromna čast što se nalazim na ovakvoj instanci i što na određen način predstavljam Crnu Goru. Možda je i bitno naglasiti da je Svalbard zapravo ničija teritorija, dok administrativnu upravu sprovodi Kraljevina Norveška. To znači da je na Svalbard svako dobro došao ako naravno ima sredstva da se izdržava dok je na arhipelagu. Ovaj vid uprave je regulisan preko Svalbard sporazuma koji je potpisan 09.02.1920, što daje specifična prava zemljama potpisnica ovog sporazuma i njihovim građanima dok borave na Arktiku. Nijedna od Ex-Yu zemalja do sada nije aktivirala ovaj sporazum tako da ovo može biti predmet rasprave i razmatranja za naše Ministarstvo vanjskih poslova”, smatra naš sagovornik.

Foto: Privatna arhiva

Tokom boravka u Longyerbyenu Ćeklić je bio smješten u bivšim rudarskim kabinama.

Jutarnju čaroliju je upotpunjavala kafa, a prekidali su je kvarovi u cijevima koje su se skoro svako jutro zamrzavale. Tada bih sa kolegama primenjivao zakone termodinamike u cilju dobijanja vode. Interesantno je da je internet u Longyerbyen odličan i da je veća problematika bila korišćenje telefona ili kamera na temperaturi nižoj od -15C, gdje bi se baterija gasila poslije nekoliko minuta rada u ovakvim uslovima”, kaže Ćeklić.

Rudarska kabina u kojoj je Ćeklić bio smješten, Foto: privatna arhiva

Na kraju, sa sigurnošću kaže da bi ponovio ovo iskustvo. “Naravno! Moguće je i ostvarivanje saradnje izmedju Univerziteta Crne Gore i UNIS-a, što bi omogućilo studentima iz Crne Gore usavršavanje na Arktiku u raznim disciplinama”, kazao je Stefan Ćeklić.

Oprema za preživljavanje, Foto: Privatna arhiva

Praksa koju je omogućio ‚‚University Center in Svalbard’’, Kraljevina Norveška, u trajanju od jednog mjeseca realizovan je, kako je objasnio Ćeklić, sa ciljem davanja znanja o geofizičkim istraživanjima na snijegu, ledu ili smrznutom tlu, sa posebnim naglaskom na seizmička snimanja, i osnovama geomagnetnog i georadarskog snimanja i raznim fizičkim svojstvima smrznutih i delimično rastopljenih materijala karakterističnih za Polarno okruženje i Arktik. „Sve u cilju poboljšanja procesa istraživanja nafte i gasa u pomenutim uslovima što je i moja struka“, zaključio je Stefan Ćeklić.

Avatar

Portal Bar

Pročitajte još