Fotografija nije samo umjetnost, ona može značajno da utiče na zdravu promjenu u društvu

 Fotografija nije samo umjetnost, ona može značajno da utiče na zdravu promjenu u društvu

Nada Vojinović poznato je ime na crnogorskoj fotografskoj sceni, a kvalitet njenih radova prepoznala je i publika van granica naše države. U razgovoru za Portal Bar Vojinović, rođena Baranka, govori o svom radu, razlozima zbog kojih je zavoljela fotografiju, i najavljuje predstavljanje projekta „Normalizujmo normalna tijela“, koji je zaintrigirao i izazvao izuzetnu pažnju crnogorske javnosti, publici u više balkanskih država.

Kvalitet i posebnost tvojih fotografija jako brzo je prepoznala domaća publika, ali i publika van granica naše države.Kako je, zapravo, počelo kod tebe da se razvija interesovanje za fotografiju i da li pamtiš svoje prve radove?

“Interesovanje se javilo u ranom djetinjstvu kada sam se igrala sa kamerama i analognim foto aparatom. Otkriće da jednim klikom mogu zabilježiti bitne životne momente je za mene bilo fascinantno. Uokviriti tako bitne momente i pružiti im doživotno postojanje je za mene bilo ujedno veliki izazov i duhovno ispunjenje. Od tada sam samo željela što više da naučim o tome i otkrijem svoj stil.

„Otkriće da jednim klikom mogu zabilježiti bitne životne momente je za mene bilo fascinantno“, Foto: Privatna arhiva

Kako su se mijenjali motivi koje si fotografisala od početka do sada?

Na početku sam fotografisala sve što je mom oku bilo interesantno. Priroda, životinje, ljudi, društvo, porodica, događaji. Sada takođe volim da zabilježim sve ono što želim zauvijek da zapamtim, a najviše volim da kreiram konceptualnu fotografiju kroz portrete žena ili autoportrete.

„Najviše volim da kreiram konceptualnu fotografiju kroz portrete žena“, Foto: Privatna arhiva

Kolika je i u čemu je danas moć fotografije?

Fotografija je oduvijek imala veliku moć i glas. Zamislite da sve velike istorijske događaje nije ispratila fotografija, da li bi nam percepcija istih bila drugačija? Definitivno bi u vizuelnom smislu bilo drugačije. Zamislite da nemate albume sa fotografijama iz mlađih dana ili Vaših predaka i da ne možete prolaziti kroz te momente kada god poželite? Mislim da bi život bio monoton. Okruženi smo fotografijama I živimo ih svaki dan . Danas fotografijom pomjeramo granice, mijenjamo društvo, formiramo zajednice i širimo umjetnost.

Fotografijom pomjeramo granice, Foto: Privatna arhiva

Svojim radovima i projektima dokazala si da fotografija ima i te kako moć da utiče na javno mnjenje, odnosno, da nije jedina uloga fotografije da zabilježi nešto što je lijepo. Na kakvo razmišljanje želiš da navedeš publiku svojim projektima i fotografijama?

Na razmišljanje o svim problemima koje odlučimo tiho potisnuti i zaboraviti. Na razmišljanje koje nas je dovelo do toga da zaboravimo šta znači biti čovjek i šta su to empatija i saosjećanje, a onda i šta su to emocije i kako da se nosimo sa njima. Želim da počnemo da mijenjamo svijest o tome da jedna osoba može imati bilo kakvu moć nad jedinkom i njenim životom samo zbog toga što dolazi do sukoba mišljenja ili pak neprihvatanja nečije želje da živi autentičnim životom. A ono što najviše želim je da pružim podršku i osjećaj pripadnosti i bitnosti – kome god da je to potrebno. Fotografija nije samo to – umjetnost, ona može značajno uticati na zdravu promjenu u društvu.

Svojim radovima želim da podsjetim publiku na empatiju, Foto: Privatna arhiva

Šta je važnije za bavljenje ovom vrstom umjetnosti – talenat ili dobra oprema?

Talenat, širok vidik i ljubav prema fotografiji su ključni elementi. Oprema je samo tu da to  zabilježi.

Ključni elementi za dobru fotografiju – talenat i ljubav, Foto: Privatna arhiva

Uvijek aktuelno je i pitanje autorskih prava. Da li smatraš da je ovo pitanje na dovoljno dobar način regulisano u Crnoj Gori i gdje vidiš prostora za dalju regulaciju?

Mislim da nije regulisano dovoljno. O fotografiji se jako malo govori. Potrebna su nam udruženja fotografa i fotografkinja koja će da se bave ovim problemima.

Projekat „Normalizujmo normalna tijela“ izazvao je izuzetnu pažnju javnosti, Foto : Privatna arhiva

Kakvom ocjenjuješ poziciju u kojoj se nalaze mladi crnogorski fotografi? Da li se od fotografije može pristojno živjeti? Sa kojim se problemima suočavaju mladi autori?

Nalazimo se u nezadovoljavajućoj poziciji. Naša profesija se ne cijeni dovoljno i praktično se fotografija ne posmatra kao umjetnost. Kada promijenimo svijest da je ovo samo hobi a ne profesija i kada napokon shvatimo da to ne može bilo ko da radi ukoliko posijeduje foto apparat, onda će se desiti neki pomak. Od fotografije sa može pristojno živjeti, ali treba preći mnoge prepreke. To su godine učenja, otkrivanja, i probijanja na tržištu. Najveći problem je sve veći broj fotografa i fotografkinja koji na fotografiju gledaju kao na brzi novac, te iz nedovoljnog znanja pobijaju cijene pa samim tim i kvalitet.

Foto: Privatna arhiva

Koliko institucije – u smislu, recimo, organizacije većih broja izložbi ili otvaranja neke vrste marketa gdje bi se predstavljali radovi domaćih autora – može pomoći poboljšanju pozicije u kojoj se nalaze naši autori?

 Izuzetno značajno. Potrebno nam je mnogo veći broj izložbi, festivala, radionica i kurseva. Potrebna nam je mnogo veća podrška ministarstava i institucija kako bi organizacija pomenutih događaja imala mnogo veći značaj. Crnoj Gori je potrebna veća razvijenost ove vrste umjetnosti kako bi se popela na velikoj kulturnoj ljestvici koju cijeni cijeli svijet.

Da li imaš savjet za one koji tek kreću da se bave fotografijom?

Istražujte i širite znanje a potom kreirajte svoj stil i pomjerajte granice. Inspirišite se stvarima koje vas duboko pomjeraju i pustite da vaši radovi govore umjesto vas. Podržavajte kolege i koleginice i zaboravite na sujetu.

„Normalizujmo normalna tijela“ kreće u osvajanje Balkana, Foto: Privatna arhiva

Prije nekoliko godina krenula si sa zanimljivim projektom “Zahara”,jedinim, ako ne griješim, takve vrste u Crnoj Gori. Koja je bila početna ideja i da li si zadovoljna načinom na koji se priča o Zahari razvija?

Tako je, bio je jedini projekat tog tipa. Zahara je mjesto u kojima su svi bili dobrodošli gdje su mogli saznati sve o fotografiji, dobiti podršku ili koristiti opremu koja im je potrebna. Nažalost nije bilo dovoljne podrške a možda i znanja da taj projekat u potpunosti opstane. Photo studio još uvijek živi, ali čekamo da cijeli projekat, koji trenutno samo stagnira, dobije drugu šansu pa da ponovo pokrenemo sve.

I na kraju, koji su tvoji profesionalni planovi?

Planirano je prošetati projekat “ Normalizujmo Normalna Tijela” Balkanom, te sam u planiranju istog. Takođe sam u procesu kreiranja svoje druge samostalne izložbe koja će biti autobiografskog tipa. Nakon čega, u bliskoj budućnosti, planiram pokrenui kurseve i radionice koje će pružiti mladima adekvatnu podršku u razvijanju ove profesije.

Avatar

Sonja Jovanović

Pročitajte još